Forum

Većina mojih postova je vezana uz utrke koje pohodim, pa recimo da će biti i ovaj takav. Obzirom da se radi o Splitu, moglo bi se pomislit da se radi o kakvom Forumu Spalatumu. E pa nije, nego je forum, forum.hr. Moja povijest s forumom traje od služenja vojnog roka, tamo iz sezone 00/01. Rod vojske (odn. struka) mi je bila informatika, pa sam nakon dva mjeseca Koprivnice (opća obuka) i mjesec dana Samobora (specijalistička), završio na Črnomercu na završnoj. Uglavnom sam bio asistent na tečajevima (office), radno vrijeme od 7 do 3, a poslije ubijanje dosade s Teorijom vjerojatnosti od Sarape i slično, ili surfanje internetom. I tako surfajući u potrazi za matematičkim sadržajima sam nabasao na forum.hr. Ne znam točno povijest foruma, ali mislim da tada još nije bio svoja firma, već se vodio pod monitor.hr forum, pa je jedno kratko vrijeme bio i teme.org, pa je onda postao forum.hr. Nije važno. Jedno vrijeme sam uglavnom čitao postove. Ekipa je zadavala nekakve zadatke, pa ih je druga ekipa rješavala, pa sam se i ja htio uključiti u igru, pa sam se morao registrirati. Za registraciju je bilo potrebno odabrati nick. Obično se svakakvih stvari sjećam, ali na žalost se ne sjećam, zašto sam odabrao nick kajjaznam i da li je još koji bio u igri. Obzirom da je forum opće namjene, te porastom trkačke populacije, trkači su dobili i svoj podforum Trčanje. Jedna od top tema, na razini samog foruma postala je ova tema (vrijedi bacit oko): Kako izračunati prosjek min po km kod trčanja?

Kao i lani, i ove godine se potrefilo da je proljetni (prvi) maraton 5 tjedana nakon Splita, pa si ne bih oprostio da Split propustim. Kao i lani sam se prijavio na vrijeme. Kao i lani rezervirao sam isti hotel (Slavija, 200kn single soba s doručkom 100m od starta). Kao i lani istim prijevoznikom tam i nazad. Mislio sam, kao i lani, trčat i u istim tenisicama, adios boost, ali nešto su nekakvi konci kod malog prsta počeli pucat, pa sam išo to ljepit nekim super ljepilom i naravno, da sam zezno stvar. Imam s nutarnje strane nekakvu tvrdicu kvrgicu koja mi malo žulja mali prst. Lagane, kratke treninge preživim, ali neću se zezat s utrkom. Nakon dugog razmišljanja kako razriješit navedeni problem, izbor je pao na šmirgl papir. Kupio danas srednje grub za 3 i po kune, pa ćemo da šmirglamo do Bratislave. Odlučio sam trčat u ultra boost, obzirom da je Adidas ipak odlučio dati adizero sub 2 model jazavcu Kipsangu. Najavljuje 2:02:50 u Tokiju, a ono samo 2:03:58. Cccccc

Osim, tenisica, nisam baš ni otrčao kao i lani. Ove godine sam bio 2 sekunde brži. Vidi se trenerov rukopis :mrgreen: Bio bih i brži, ali pojavili su se problemi s ložom na 18km, pa sam se samo odlučio dokoturati do cilja. Nisam baš sklon bacati prognoze, ali bio bih bar pol minute brži. Lovio bi onu grupicu ispred sebe. Baš bi se ganjao! Damn! Vele upućeniji da sam se probio na 5. mjesto svih vremena klupske rang liste u polumaratonu. Kako ostala ekipa trenira neću tu dugo ostat, naravno, ako se uopće odluče trčati kakav polumaraton. Današnje trčanje ko po jajcima je prošlo u redu, pa izgleda da ipak neće biti nekih većih problema. Ipak, bum pazil, bum pazil, bum pazil, …

Prije utrke se i nisam nešto nabrijano osjećao. Išao sam spavat u pol deset, probudio se u šest. Nisam imao filing da sam odmoran. Nisam dan ranije popio popodnevnu kavu tijekom putovanja, a poslije kad smo stigli u Split mi je bilo malo prekasno. Nisam odmah na doručku ni skužil klupskog kolegu Sašu. Poslije sam se vidio i s Tomislavom, a i sreo sam Mirka na zagrijavanju. Pa bilo nas je još, ali nisam ih uspio skužit. Da, čak sam se i zagrijavao, pa sam se opako poskliznuo. Bile su i četiri startne zone, pa nije bila velika gužva na startu. Oke, ja sam startao iz prvog bloka, pa ne znam kako je bilo ovima iza. Bome je Marmontova bila skliska, pa sam na početku bio (jako) oprezan. Kako je trka odmicala, ja se osjećao sve bolje i bolje. Lora, Poljud, Marjan, što ćeš više.

Malo o organizaciji. Ljudi znaju posao. Nemam niti jednu primjedbu. Okrepe u redu, promet u redu (tj. nema ga doslovno), volonteri u redu. Stao negdje na Marjanu da popijem okrepu i žena drži vreću, pa naravno da ću je bacit vreću, a javlja se druga, pa ne morate, bacite čašu sa strane, pokupit ćemo. Što se tiče podjele startnih brojeva, lani HNK, ove godine Stara gradska vijećnica, a ne šator na trgu. Bon za pasta party se mogao koristit 4 dana. Porcija ko u Ljubljani ili Linzu (koja se tamo dodatno plaća), samo kaj ti ovdje posluži konobar i umjesto plastike dobiješ normalan tanjur i vilicu. Obzirom da sam bio u hotelu ne znam kako je funkcionirao dio s garderobama i ostavljanjem robe, ali pretpostavljam da je bilo kao i na svakoj velikoj trci, obzirom da je svaki natjecatelj dobio vreću sa svojim startnim brojem. Možebitna zamjerka, izgleda da su rezultati bili live, samo kaj su ih ljudi gledali na krivom mjestu. Prijave su se obavljale putem stotinke, pa su svi tamo očekivali rezultate, a mjerenje je ustvari obavljao protime. I sve to za 120kn. Stvarno ne vidim problem da se startnina uplati dva mjeseca ranije. Od nekakvih zanimljivosti, upao mi je u oči prije trke neki stariji gospodin u dresu West Hama. Obzirom da to nije bio slovenski novinar Bergant, pretpostavio sam da je sigurno u pitanju nekakvi “šašavi” Englez. Naravno, bacio sam pogled na slike i reze i vidi čuda stvarno “šašavi” Englez. Bez obzira što se polumaraton vodi kao 17. izdanje, ipak je u ovom formatu ovo tek druga godina i nadam se da će trka nastaviti rasti do stupnja kad će ti većina lokalaca u Splitu u listopadu, kad ih upitaš što se održava zadnju nedjelju u veljači, odgovorit: A maraton, Gospe ti, a ća more drugo bit. E.

Nakon trke sam odmah otišao u hotel se otuširat, presvuć, odjavit. Pa nakon toga sam malo bacio oko na trku, pa obavio ručak (+ Heineken), pa se čekao signal za početak forumaškog druženja. I tako nas se nekolicina našla na pivi (+ veliko točeno + malo točeno) poslije trke, pa smo pretresli trkačke teme i tako. Lijepo sam ubio vrijeme do busa.

Hoću li doći iduće godine. Ne znam, zavisi kad ću ići na proljetni maraton. Ukoliko neće biti blizu, dolazim obavezno.

Baćo, Baćo, Baćo …

U dosadašnjoj trkačkoj karijeri dvaput su me nazvali Baćom. Balavurdija vjerojatno ne zna ko je Baćo. Baćo je lik koji piskara, trči, (bavi se i ostalim sportskim aktivnostima) u meni jako dragoj seriji Velo misto. Postajao je i pravi Baćo (za one koji žele znati više: link) i fala Smoji što ga je oživio kroz seriju.

Trčao sam Splitski polumaraton 2011. Nije me se nešto dojmilo. Stotinjak natjecatelja (vjerojatno zbog huciptove lige). Bio je start s Rive, ali trči na Marjan i nazad, pa opet na Marjan i nazad i to je to. Lani se promijenila staza, pristup organizaciji, pa i najava da će ubuduće biti krajem veljače pa se promijenilo i moje zanimanje za utrku.

Sve planove podređujem maratonu koji planiram trčati. Ovog proljeća je to Linz 03.04. Čim sam skužil da je Split 5 tjedana prije Linza, a ne 4, (a nisam odmah skužio 😀 ), odmah sam obavio prijavu. Početkom prosinca stigao je i mail organizatora s ponudom povoljnijeg smještaja, pa sam odmah ubo sobu u hotelu Slavija unutar palače. Fakat 100 m od starta. Noćenje s doručkom 200 kn. Za sam put u Split i nazad sam odabrao redovite autobusne linije po autocesti. Pet sati vožnje s jednim stajanjem. Povratna karta s rezervacijama 209 kn.

Polazak je bio u subotu u 12 i u Splitu smo bili u 17. Otišao do hotela, prijavio se. Sve izgleda OK. Doručak od 6 i po, odjava do 11 i po. Zanimljive su brojke na vratima. Hotel pun trkača. Podignuo startni broj. Malo prošetao. Kiše nema, puše, ali nije grozno. Nije mi se dalo nigdje ići na večeru, pa pojeo zadnji sendvič, čokoladu, čips. Malo gledao TV, malo čitao na kindletu The First Law: The Blade Itself, i ošo spavat. Spavam dobro prije trka. Jedino kad nisam spavao dobro je bilo 2011. prije tadašnjeg Splitskog. Tada sam vozio ekipu na utrku, spavali smo negdje nasuprot Rogoznice. Nikako nisam mogao zaspat i na koncu sam spavao sjedečki.

Buđenje u 6:15, kao i svakog radnog dana. Otišao na doručak oko 6:45. Na doručku se pridružujem kolegicama iz firme, s kojima ću također i u Linz. Malo komentiramo jugo, malo trku. Vraćam se u sobu i pripremam za odlazak na neizostavni predutrčni espresso. Zvoni mob, stigle su mi i klupske kolege, koji već sjede na kavi. Oko 8 se vraćam se u sobu i presvlačim. U stvari eksperimentiram. Prvo trčanje u novim tenisicama, adidas adios boost. Htio sam odradit i neki trening u njima, ali su lijepe i čiste, a vrijeme je bilo ružno pa da ih ne zamažem … Ne trčim polumaraton u tajicama, već u nekakvom running shortsu. Prvi put na polumaratonu s Fenixom. Prvi put sam ga spojil i s mobitelom. Sve iz prve. Ko bi reko, radi ko urica. U 8:40 se spuštam na start. Zagrijavanje, pa stal sam si u grupu ljudi da se zagrijem. Vrijeme je ok. Oblačno je, ali ne pada, puše, ali opet ne prejako.

Start. Plan je bio trčati nekakav tempo maratona. Onda sam tjedan dana prije trke pogledao talijansku prognozu i vidio vjetar molto forte. I tako svaki dan molto forte. Zbog puta sam dan odmora u tjednu prebacio s petka na subotu, pa sam u petak odlučio napravit trening u tempu maratona. Polumaraton ću probat otrčat na 1:30. I tako krenuli smo. Ja po planu, polagano. Vidio sam kasnije da je prvih 4 i po kilometra bilo 21:29 (na zadnjem maratonu sam išao petake malo ispod 21:00). To je valjda bilo mjerenje tamo na okretu na ulici Domovinskog rata. Sam okret mi je odlično izveden. Nakon toga sam se ubrzao. Bio je vjetar u leđa i malo nizbrdo, a i dovoljno sam se zagrijao. Tad smo stigli do Lore, i onda je počelo guštanje. Trčiš kroz faking vojnu bazu, mornari stražare na brodovlju, … Neuobičajno svakako. Izašli iz Lore, i evo već Poljud. Pa krug na stadionu, pa ubrzo nakon toga smo na Marjanu. Osjećaj je odličan. Prestigao sam dosta ljudi, pa bacim pogled na sat, ukupni tempo oko 4:02, tako nešto. Dođe mi da zapjevam onu staru Ne može nam jugo ništa … A ništa nastavljam i dalje. Polagano dostižem i prestižem još desetak trkača. Nema umora. Na svim okrepama, osim zadnje, sam se uredno zaustavio tako da u miru mogu popit vodu. Zadnjih par stotina vremena čak i finiširam. U konačnici 1:25:22. Samo jednom sam trčao polumaraton brže od toga. Naprosto staza mi se sviđa. Uzbrdice, nizbrdice, skretanja, promjene ambijenta, … Ovaj dio od ulaza u Loru pa do Rive mi je mrak. Mislim da nema smisla da više trčim polumaratone ove godine. Ionako ih nešto i ne volim previše, pa će mi se idući sigurno zgadit. Zaključak za Linz? Mislim da bih mogao ići ispod 2:55.

Pokupio medalju i vrećicu na cilju i odmah u hotel. Otuširao se, osušio, odjavio, vratio se na Rivu. Malo proćakulao s klupskim kolegama. Završio na ručku u konobi Atlantida. Pojeo riblju juhu, pašticadu, njoke. Popio pivo. Konobar je također trkač, koji nažalost zbog posla nije mogao trčati polumaraton. Bus(evi) za nazad su kretali u 15:00, pa sam bacio još jednu šetnju po Dioklecijanovoj palači, na tržnici uzeo smokve za put i popio kavu. Izgledalo mi je da je sad vjetar ojačao. Nemam nikakvih zamjerki na organizaciju, osim što mi je kolegica iz kluba ostala bez broja (vidio u rezama da je netko drugi trčao pod njenim brojem), pa su joj dali broj od nekog Blaža, pa sad bi je još trebali ugurati na rezultate. Ok, shit happens, nije imala sreće. Pa možda ubuduće na one naljepnice osim imena i startnog broja stavit i prezime. Ili slat nekakav vaucher. Bilo je puno ljudi, a moglo bi ih ubuduće biti i više. A i teško je ponekad izbjeći takve stvari.

Hoću li doći na polumaraton iduće godine, ne znam. Na maraton obavezno.