Ne volem

Ne volem ove kratke trke. Ne volem ni trke s više krugova. Ne volem ni kišu. Ne volem ni vjetar. Ne volem ove kratke trke. Posebno ne volem još kraće trke. Ni Balašević mi nije nešto, oke, oke, cool down, daleko sam ja od Zaklane čeljadi po tom pitanju.

Plan je bio iskoristit cener kao trening za Starek. Primarni cilj ići ispod 40 min, a možda probat ići osobni koji je 39 i po. Na kraju chip vrijeme 39:45. Ručao sam oko pola jedan, u međuvremenu pojeo dvije mandarine i malo čokolade. Prijehavši u Zagreb oko pola šest, otišao sam još na kavu. Bio sam izrazito nervozan. Sjedim ja tako na kavi i učini mi se da čujem grmljavinu. Vidio sam malo prije na radarskim snimkama da stiže kiša, ali baš grmljavina? Krenem prema garderobama. Fakat munje, fakat grmljavina. Utrčao sam u garderobu jer eto, nakon grmljavine, naravno, ide pljusak. Planirao sam se zagrijat i to 3 do 4km, ali odustajem. Lijeva ko iz kabla. Presvlačim se. Nije hladno, trka je kratka pa imam kratku robu na sebi. Jedino zbog kiše stavljam kapu (zimsku) na glavu. Tko nema u nogama … Pratio sam prognozu, pa sam u petak kad sam išao podizat startne brojeve, kupio i jednokratne kabanice (odma 5 komada). Kupio sam ih u Mulleru. Naravno, stajale su na jedinom logičnom mjestu, blizu ulaza. Naravno, to sam skužio nakon što sam prošao nekoliko katova. Tko nema u glavi … Pa tako stavljam kabanicu na sebe i tako desetak minuta prije starta odem prema startu. Tu još malo trčkaram. Kiša popušta. Stavljam kabanicu sa strane.

Start. Malo je gužva. Pa tak, ufural sam se u nekakav tempo, koji mi je bio oke. Uglavnom, šminkerska vura je pokazivala jedno, stvarnost je bila druga. Dovoljno sam iskusan da bacim oko na vrijeme kad prođem pored kilometarske oznake, pa da znam kako stvari stoje. Otprilike, sedam kilometara sam pratio gospona Skelina, pa sam onda otišao malo naprijed. Na pol drugog kruga smo počeli prestizati ljude koji su odlučili malo duže u uživati u noćnom trčanju gradom. Na nekim dijelovima je trebalo malo više paziti na sebe i njih. Znam da je lijepo pravilo na trkama da se sporiji maknu bržima. Na nekim mjestima ih se čak i upozoravalo. Možda su nekima od bržih trkača malo i smetali. Ne bi nam trebali smetati. Nekako mi se čini da je velikoj većini tih koje sam prestigao bilo puno teže nego meni i uložili su puno više energije u ovu utrku nego ja. Zbog njih je utrka takva. Nisam baš pratio koga sam sve prestigao iako je tu bilo i dosta poznatih, ali nisam propustio priliku pozdraviti gospodina Vassunga. Navijači su bili odlični, bilo je i puno give me fiveova. Kiša je padala (sudeći po odjeći), bilo je i nešto vjetra, ali ništa specijalno. U cilju sam dobio finišersku medalju od Tajči, pokupio okrepu i otišao se odmah presvući. Nakon presvlačenja, odmah sam otperjao doma (da nije bilo kiše ostao bih).

Sad par riječi o samoj organizaciji.

Ne sramimo se reći da je #ljmaraton naš uzor. Kada narastemo želimo biti kao oni. #ZGcener ❤ #ljmaraton

Čini mi se da odrastaju jako brzo. Prijave protekle bez problema, nakon plaćanja, dobiješ račun kojim podižeš broj. Startnina oke. Uz dužno poštovanje, ako 10km na Stareku vrijedi 100kn, onda … Odličan web, sve što treba je gore. Komunikacija na društvenim mrežama odlična. Odlična zastupljenost u medijima. Dnevnici na HTV-u, RTL danas, Nova TV (?), Sportske novosti, portali. Podizanje startnih brojeva u Neboderu (3 dana) + još na startu utrke. Garderobe, veliki šatori s drvenim podom. Komotno se može manja svadba održat u njima. Koliko sam shvatio bila su kod cilja postavljena i dva šatora ispod kojih se moglo sklonit od kiše. Poslije utrke je bila organizirana i masaža. Okrepe na cilju oke. Startni prostor ok. Nisam shvatio dio sa startnim blokovima, ali oke brži su si više manje uglavnom stali naprijed. Sama staza takva, kakva je. Nakon četiri utrke s 6 krugova, pretpostavljam da su se zbog velikog interesa, organizatori uspjeli izboriti za 3 kruga. Opet to je imalo za cijenu da se trči u nedjelju navečer. Obzirom da je za ovu utrku bila još veća navala, možda ćemo iduće godine trčat dva kruga :D. Staza zatvorena za promet. Dobro označeno. Okrepe na stazi u redu. Atmosfera, gužva, prestizanje na stazi, piše gore, pa da se ne ponavljam. Rezultati odmah.

Naprosto, ljudi imaju smisla za ovaj posao. Brojke o rastu broja natjecatelja kroz godine su impresivne. I lani je bila rasprodana, a bilo je mjesta za 1000 ljudi i onda ove godine dva i po mjeseca ranije u dva dana odmah ti se prijavi (i plati) duplo više. Nisam dosada trčao ovu utrku (ustvari jedina koju sam trčao od strane istog organizatora je bila prva Volim trčanje 2008.), ali sam oduvijek njen fan. Da je ostalo 6 krugova, vjerojatno je ne bi trčao.

Što reći na kraju. Ne volem ove kratke trke. Ne volem ni trke s više krugova. Sigurno dolazim iduće godine.

Checkpoint

Ukratko: Pripreme za ZG maraton su u fazi proučavanja maratona u Budimpešti koji je također 09.10. (prijave, prijevoz, smještaj).

Prijaviš se za Varaždin, pojaviš se na listi, platiš, pa se pojavi i DA na listi. Oke, nije tolika navala. Ajde.

Cener. Prijaviš se 22.08. u 6 ujutro i odma platiš. Kaj je sigurno je sigurno. Drugi dan prijave zatvorene, jel se prijavilo 1900 ljudi. Treći dan ti stigne mail s računom koji služi i kao vaucher. Danas 29.08. vidim i obavijest di su stigli s obradama uplata. Vele da će do kraja tjedna bit objavljena startna lista. Za one koji ne prate, utrka je 06.11.

Prijaviš se za Zagreb, uplatiš startninu 11.07. i čekaš da ti stave da si uplatio. I tako čekaš. Čekaš. Pa im pošalješ mail. Pa ti oni pošalju mail da im ti pošalješ potvrdu o uplati. Pa pošalješ. I tako čekaš. Čekaš. Čekam. Kajjaznam, ono na stranicama ZeGe marartona su dva organizacijska odbora s 30 ljudi. Izgleda da je to malo. Recimo, za Varaždin i Cener nisam vidio listu članova organizacijskih odbora. Vjerojatno su to tolike količine podataka da to serveri ne mogu prožvakat. Kajjaznam, platil sam internet bankarstvom, i poslal tu potvrdu. Kajjaznam, možda sam trebal ispunit HUB3 i otić u poštu i to poslat. Pokorno prosim, od pošte su štempl vudrli…

Naravno da se sjećate ovoga! Ne?

– Gospon satnik, pokorno prosim, od opčine su štempl vudrli…
– Jest! Štempl! Vi prefrigani Zagorci, kao da ja ne znam što je štempl! Štempl košta dva
purana! Zar ja, misliš, nisam takav mudrijaš kao ti? Na! Pa još si i neobrijan! A tko se
tamo na lijevom krilu miče? Koja je to svinja?

Prvi koji u FB komentar napiše autora i djelo (bez gugleta) ima pivu u Varaždinu 🙂

A možda me i ne vole, pa mi neće dat da trčim, pa onda najbolje da ja i dalje nastavim škicat Budimpeštu. Bolje golub u ruci nego vrabac na grani.

Treninzi idu po planu, sve je super i sve za pet ili Garmin laže. Ma, Garmin laže. Prije maratona planiram trčat Varaždin, al ne znam kak. Trčat prva tri kilometra sporije, pa tri brže, pa tri sporije, pa tri brže i tako to… Ljudi će me ružno gledat. Ili recept iz Splita i Vrbovca, prvo polako, pa onda nakon zagrijavanja od 5, 7, 8km, se samo pustim. Odo ja na trening.
Ajd bok!