Muha bez glave

Ko što sam najavio, trčao sam ko muha bez glave, a izgleda da kad se tako trči, da se ne trči dugo. Nakon skoro dva tjedna problema s tetitvom desnom (valjda), odlučio sam do daljnjeg obustavit trčanje, a bogme i vježbe snage. Pokušao sam pretrčat ozljedu (subota i nedjelja su izgledale prilično obećavajuće), ali eto, ne ide.

Pa, kako to, kako to? Jel problem što sam jedan dan nosio marte? Previše asfalta? Previše vježbi snage? Previše uzbrdica i nizbrdica? Previše trčanja u dva para tenisica s više od 1100 km? Previše čega? Previše ničega?

Toliko sam izbediran da sam odmah korigirao planove utrka za iduću godinu. Trčat ću Split maraton nakon iduće godine.

Ne da mi se ni pisat dalje. Idem čitat. Završio sam Shirerov
The Rise and Fall of the Third Reich, pa sam se ponovno bacio na  Inferno: The World at War, 1939-1945 od Hastingsa, pa nakon toga idemo na Tolandov The Rising Sun: The Decline and Fall of the Japanese Empire, 1936–1945. A, jebi ga, historia est magistra vitae, repetitio est mater studiorum, a budale, da ne velim narode, ne treba nikad potcijenjivat. Trenutno sam na pričama o Dunku i Eggu, kao uvod u povijest Targova: Fire and Blood (part I). A nakon toga Les Misérables. Kako to, kako to? Vidio sam sliku jednog velikog trkača s čoknjem u rukama, pa sam se sjetio Maestra iz Kiklopa (mogo bi i njega ponovno pročitat):

Sisavče Thenardier, čokanj do čoknja - dva čoknja.

I tako, možda da se, obzirom na svoje sadašnje stanje, odmah prebacim na Thenardiera ili još bolje, čoknjeve.

Plačipi…

..čka.
2017. 12 dana bez trčanja, 2016. 15 dana bez trčanja, 2015. 15 dana bez trčanja. Nakon odrađenog prvog trčanja kmečanje na fejsbuku o patnji:

“Lakše je otrčat zadnjih 10km na maratonu, nego prvih 10km nakon odmora.”

Danas, nakon 19 dana off, 12km na 4:31. Umjesto lea, garčina. Kad sam već spominjo fejsbuk, moje trčanje je jednu sekundu presporo da bi bilo lagano. Ravni offroad. Wtf!? Prije trčanja sam očekivao da ću umirat na trećem kilometru na 5:17 tempu. Možda je tajna u kompresijskim dogmica, a možda 405ica krivo mjeri, a možda sam i smršavio 😀 ?

Mogo sam uzet još 1 dan odmora, prijavit Stareka i ići ispod 1:30. Ili, još bolje, maraton u Firenci. Kako nalaže novija vrbovečka maratonska škola, u petak odradim dužinu od 30 do 33 km, po mogućnosti na nogometnom igralištu, i za 10 dana jedem malu decu, a bogami i penziće na maratonu. Garant ispod 3:10.

Ovaj mjesec mislim samo trčat kao muha bez glave, a možda i idući. Nikava ubrzanja, putači i slično. Samo drillse dvaput tjedno. I snagu triput.

Martinje je, pa treba popit neko vino. Gledam ja jučer neku novozelandsku krimi seriju i ono prvo ubojstvo, utopilo ga u pinot noir. Pa kud baš u vinu koje sam planirao pit? Srećom, ispostavilo se da je utopljen u merlotu, a samo premješten u pinot, pa mogu ovaj slučaj tretirat kao ogromnu mušicu. Od vina s tombole iz Križa škrlet smo rješili, a ostale su još dvije graševine. Jedna je neka vatrogasna za poslovne partnere. S tim vinom nema zajebancije. To bumo skuhali.

Nakon tekac.net-a, Garmin Connecta, Strave, PolarFlowa, Movescounta, kreirao sam si i account na Training Peaksu. kajjaznam, možda da još sve exportam u exelice i krenem prepisivat u tekice?

An aging marathoner

Ko osvrt na sezonu. Neda mi se ići tražit što sam lani napisao koje utrke ću trčat ove godine. Ovako po sjećanju čini mi se da sam promašio dvije trke. Današnji Cener (uživo javljanje na sve tri nacionalne televizije u središnje informativne emisije) i maraton u Firenzi.

Pozitivne stvari

1. Nije bilo ozljeda. Čak ni nekakvih smetnji koji bi me primorale da preskočim trening ili dva. Možda zato jer radim redovito vježbe snage, a i nešto drillsa je ubačeno, a i trči se donekle po raznolikim terenima. A možda i zato jer ne treniram dovoljno jako. I sad ću ja tu ko nešto jadikovati, ccccccc …

2. Drugi ekipno na PH u maratonu na Plitvicama. Lani kad sam bio dobar bili smo četvrti, sad kad sam bio loš bili smo drugi. Kad sam pisao o razlozima odlaska iz AK Vrbovec jedan od razloga je bio i sportski motiv. Ekipno PH u maratonu je bio taj sportski motiv. Vrhunac karijere. Da citiram imenjaka: Moja Himalaja je, pa, Kalnik 😀

3. Toliko sam loš ove godine da se moram hvalit osobnim na 5 km.

Negativne stvari

Pa ustvari nema nešto vrijedno spomena. Možda malo taj nedostatak motivacije da izvučem iz sebe više na utrkama. Da dam 119,99 %. Nekako sam, pa kajjaznam, 89,99 %. Ponekad pogledam intervjue naših sportskih veličina na teveju. Izgleda da su svi odreda članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Od Zvonimira Šeparovića draža mi je Deena Kastor:

We make choices. I hate to say ‘sacrifices.’ When I speak to younger groups, to colleges and other younger athletes, I say ‘we don’t make sacrifices. If we truly love this sport and we have these goals and dreams in the sport, the classroom, or in life, they’re not sacrifices. They’re choices that we make to fulfill these goals and dreams.

A, da, skoro sam zaboravio. POGORŠAO sam si i osobni na polumaratonu ove godine. Kad je bal, nek je bal. Sad iznosi 1:25:09 i otrčao sam ga 2016. u Varaždinu. Kad su u pitanju izmjere staze, u stilu dečeca z Sutle, ja ne smatram ove HASine verifikatore kompetentnim, već samo sud AMISa. Da nastavimo u istom stilu. Lakše si bum srušil osobni u polumaratonu iduće godine. BUM, BUM, BUUUUUM!!!!

Obzirom da Split i proljetni Zagreb imaju odgovarajući papire, onda se eksplozija može očekivati u jednom od ta dva grada, a bogami, možda i u oba. A možda me i uhapse zbog terorizma.

Maratonski planovi? An aging marathoner tries to run faster

A suze?

Htjelo mi se trčat u subotu, ali sam odolio. Danas mi se nije htjelo trčat. Rade mi se vježbe snage. Izdržat ću. Teška vremena. Popit ću danas zadnju pivu za ovu godinu. Zima dolazi. Prebacujem se na vino. Nisam od proljeća pio vino. Mogo bi s muškatom otvorit sezonu. Ima butelja smo pola litre. Postepeno treba povećavat. Kilometražu.

Bavim se inventurom. Rješavam se majica s utrka. Nije lako. Čistim i ladice. Nakon Fenixa 3, riješio sam se i Polara M400. Još bi se mogao i Suunta riješit. 405icu ću ostavit. Napunit će 10 godina staža. Čak bi je i Vlada umirovila bez penala, ali ja sam nemilosrdan. Mogo bi još kupit i štipaljku za punjenje. Stara se malo poderala, pa sam ju moral i obrezivat.

Jučer sam stavio i svoj prvi post na lets run forumu. Nisam mogao izdržat. Tako thread o Ljubljani ima dva posta. Samo. A Sisay satro maraton.

Nevjerojatno. Radim i planove. Još prošli tjedan sam rezerviral hotel u Frankfurtu. Do maratona još 364 dana. Za svaki slučaj. Ove godine 10600 finišera, a 1100 ispod 3 sata. Neki ozbiljan maraton. Nekakav tip s 42 godine išao 2:07. Ko neki svjetski rekord. Pa mogao bi i na zimski polumaraton u Varaždinu,  pa Split, pa proljetni Zg, pa rupa, pa Čakovec, pa Krašić, pa Jaska, pa … Nevjerojatno.

Nevjerojatno. Mogao bi uzet i novi Polar. M klasa. Moto. Blood, sweat and data. Krv, znoj i podaci. Za svaki slučaj da ponovimo moto. Blood, sweat and data. Krv, znoj i podaci. Spavaš li mirno, Yuvale Noaše Harari! Osim kaj je lep ima i novi softver. Tako da strpljivo. Kad se sve bage zafiksaju bit će i sniženja.

xxx

Prijehavši u petak na Schipol s Croatia Airlinesom (fala Run Croatia na popustu), nakon hranjenja, kupio sam si 72-satnu bus-tram-metro kartu od njihovog Zeta. Odem čekat bus. Pa bacim pogled na taksije. Mogo bi i taksijem do hotela. Samo koji uzet? Model S ili Model X? Bijeli ili crni? Nema crvenog? Evo i busa. Nakon presjedanja na tramvaj, dolazim do Centraal Station. Ima tu svega. Vlakova, tramvaja, metroa, buseva, trajekata. Možda imaju i kakvu platformu za helikoptere? Na par minuta hoda mi je hotel. Odma uz De Wallen (ako to kome išta znači 🙂 ) Nakon smještaja (kao piće dobrodošlice sam uzeo pola litre vode), odlazim podići startni broj. Expo je u sklopu dvorane kod Olimpijskog stadiona (igre su bile 1928). U startnom paketu je broj i majica. Bacio sam malo oko i na izlagače. Mizuno je glavni sportski sponzor, pa je bilo za uzet dosta opreme vezane uz maraton. Majice, jakne, tenisice (samo naranđaste). Polar je imao štand s novim vurama. Bio je i Maurten štand. Ništa nisam uzeo. Izgleda da je nekakav moto bio Art of running, pa ste mogli uzet kistove i napisat ili nacrtat poruku vezanu za utrke na nekakav uokvireni papir i okačit to na zid. Cool. Na povratku u hotel obavio sam i šoping kod Alberta. Standardno, voda, izotonici, voće, nekakva peciva s grožđicama. Điranje po ulicama, pa pizza u talijanskom lokalu, pa điranje, pa spavanje. Cijelu subotu sam uglavnom proveo po điranju po gradu. Malo sam i fotkao, reda radi, ali samo prijepodne. Nije mi se više dalo. Lasagne za ručak, carbonara za večeru. Cijene oko 10-12 eura. Btw. na nekoliko mjesta sam vidio da lokali trebaju osoblje pa ako kome treba posao može u Amsterdam.

U nedjelju sam se probudio oko 5. Poslije 6 sam se ustao, obavio doručak. Inače, u ovo vrijeme sunce u Amsterdamu izlazi poslije 8. Spremio se, izašao van malo prije 7. Uz hotel se nalazi i coffeshop koji počinje radit u 7. Ispred je veća gužva, nego pred poslovnicom banke 10. u mjesecu kad stižu penzići po mirovinu. Koliko bi se tu pedeveja skupilo! Start i cilj maratona je na već spomenutom Olimpijskom stadionu, samo ovaj put sam za odlazak koristio metro. Putnici su ili trkači ili ekipa koja se vraća iz izlaska. Svlačionice su u dvorani u kojoj je expo, pa se odlazim presvući. Odlazim u svoju B startnu zonu (od 2:40 do 3:00). Analizirao sam malo prethodne maratone, pa sam vidio da mi je 405ica bila najpreciznija kaj se tiče tempa, pa sam odlučio trčat s njom. Zaboravio sam je ujutro stavit na punjenje, pa kad sam kreno lovit satelite, popunjenost baterije je bila 73%. Možda bu dost. Staza nije u potpunosti ravna, ali je brza. Ne trči se sjevernije od kanala uz Rijksmuseum i Heineken. Od 14 do 26 km se trči uz Amstel (da ne bude zabune tak se zove rijeka). Maraton je trčalo 12000, otprilike 600 je išlo ispod 3:00, 14500 polumaraton, 5000 8km. Nisam imamo nikakav plan za utrku, osim da pratim Bekelea prvih 10m, ali je odmah pobjego pa mi je i to propalo. Ionako sam bio opkoljen s ekipom sličnih sposobnosti kao što su moje pa sam pustio da me rulja vodi. Vidio sam Bekelea još dva puta. Prvu polovicu sam trčao za 1:27:55, a ukupno je bilo 3:01:32. Mogao sam ići brže, i ispod 3, ali mi se nije dalo. Umjesto da nakon polovice kujem planove o pokušaju napada na osobni, ja si gruntam, kak bi si baš mogel malo stat. Na 35km sam prvo stao da popijem izotonik. Pa sam onda stao i da si popijem vodu. Pred 40 km mi je crkla baterija. Cool. Gle, još 500m do cilja. S jedne i druge strane ograde navijači. Give me five! Prvo s jedne strane, pa idemo sad malo na drugu stranu. Nisam Kipchoge, ali bome nisam ni Bekele. Odustao je na 41km (tempo za 2:07). Pobjednik Cherono išao 2:04:06, srušio svoj rekord staze od lani. Nisu svi Bekelei loši, pa je Tadelech Bekele s 2:23:14 obranila prošlogodišnji naslov pobjednice. I tak, izgleda da mi fali nešto iznutra što bi me natjeralo da izađem iz utrkivačke letargije, comfort zone ili što već. Fizički sam oke. Znam kak sam plazil do hotela kad sam otrčal Rotterdam. Sad sam se otuširal, otišao na metro. Vidi, nepokretne stepenice, who cares, soba na drugom katu u hotelu, ma nema nikih problema. Nemam motivacijskih problema s treniranjem, već samo s utrkivanjem. Prvo me je to držalo na polumaratonima, sad se to preselilo na maratone. Odlučio sam pauzirat od trčanja maratona do jeseni iduće godine. Ako ću tada ići na maraton kandidati su Frankfurt 27.10 ili (izglednija) Valencia 01.12. Čak me kopka ideja da uopće ne idem na ikakvu utrku do tog možebitnog jesenskog maratona. Samo trening, trening, trening … Nije da je 405ica samo crkla, već me je i ozlijedila. Imam možda čak i 9 mm dugu i 1 mm duboku ranu na zapešću. Ali nije to sve. Kad sam skinuo čarape vidio sam nekakvu krv na jednom nožnom prstu. Obzirom da nisam ništa uspio primjetit na bijelim čarapama, procjene idu do čak kap i po izgubljene krvi. Excuses, excuses … Za one koji su ozbiljno otrčali maraton, tj. dali su 120%, je od dvorane do metroa bio u ponudi free biciklistički taksi.

Znam da je neke zanimala usporedba ta dva maratona, pa nemam što puno dodati ovome što kažu sami Amsteri. Razgovarao sam s dvojicom nakon trke.
Oni: Koliko si trčao?
Ja: 3:01:32.
Oni: To je blizu 3:00.
Ja: Pa je, ali nije bitno, imam maratone ispod 3.
Oni: Jel prvi put Amsterdam?
Ja: Da, ali bio sam u Rotterdamu prije tri godine.
Oni: Aaaa, Rotterdam je bolji maraton. Grad diše za maraton. Stanovnicima je daleko više stalo.
Amsterdam je vrlo dobar maraton, ali nema te navijačke energije uz stazu koju ima Rotterdam.

Oporavak sam počeo u argentinskom restoranu sa messinom. Obavio i kanalsku vožnju. Ipak radim u organizacijskom dijelu Kanali. Odšetao još desetak kilometra. Imena im ne znam, ali sam isprobao blonde, crvenu i crnu pivu.

Ponedjeljak. Povratak nazad. Došao na aerodrom, otišo se checkinat i ostavit prtljagu. Veli teta, odgođen let do 13:00. Ajde, sat i 40 kašnjenje. Možete pričekat, pa će biti neki vaučer za klopu i cugu. Domoljubno odustajem od čekanja vaučera i odem svoje pare trošit. Bacim pogled na dolaske. Piše da iz Zagreba treba stići avion u 12:00. Valjda ovaj koji dođe iz Zagreba, ide i nazad za Zagreb. Oko 12 i dalje piše da je polazak u 13:00, pa odem obavit security check, taman kad sam ga obavio, polazak u 14:30. Dolazak u 14:30. Wtf!? Odem na Franjine stranice, kad tamo piše da je avion iz Zagreba za Amsterdam u statusu kašnjnje, planirano 08:25, očekivano ništa. U međuvremenu se polazak pomaknuo na 16:30. Čim je moje domoljublje isparilo, uzeo sam vaučer od 15 eura za klopu i cugu, a i na Franjinim stranicama se očekivano pretvorilo u 14:30. Na koncu smo iz Amsterdama krenuli s malo više od 6 sati kašnjenja. Bar je aerodrom velik, pa se ima čovjek kud šetat. Ima i dućana. Recimo Rolex, Omega, IWC i tak. Možda ima koji model s gpsom? Prodal sam fenixa 3, bum prodal i Polara M400 (300kn bez HRM-a), pa se bu nešt skupilo. Uploadao sam maraton na stravu. Naziv aktivnosti: Amsterdam maraton, vrijeme 2:49. Jeeer, maraton ispod 2:50! Kaj ima veze kaj fali koji kilometar 😀

Iduće trčanje 10.11.

Paul Moony

Još dva tjedna do maratona. Još jedan ozbiljan trening . Još dva treninga sa nekim ubrzanjima. Još osam treninga na granici između gare i lea. Još treba odlučit u kojim crvenim od pet crvenih tenisica trčat. Još treba strategiju, taktiku i formaciju odabrat. Sve ostalo sam valjda napravil.

Ne znam kakav sam. Srpanj, kolovoz i rujan preko 400km, pa bum valjda dobar. Ustvari ne znam ni kakva je staza. Samo znam da je start i cilj na stadionu i da se trči uz Amstel i Heineken. Meni dovoljno. Btw. zadnjih tri deci pive sam popio prije tjedan dana i ne pije se više do 21og popodne.

Ne znam tko je Paul Moony. Vidio sam jučer da će sutra na hrtu bit Unforgiven. Filmčina, klasik, znam kaj ima u njemu, ali ipak stisnem da vidim najavu. Paul Moony. Gledam i ne vjerujem. Paul Moony.

Komandant Data

Pročitao sam Homo Deusa, pa da napišem nešto. Obećo sam. Volove se drži za rogove, a algoritamskog homo sapiensa za riječ. Nisam vodio dnevnik čitanja, niti sam neke dijelove ponovno čitao, tako da su ovo samo prve impresije, ali sigurno ću ponovno čitat. Dobre knjige uvijek ponovno čitam.

Yuval Noah Harari je izraelski povjesničar. Svjetski poznat je postao s knjigom Sapiens: Kratka povijest čovječanstva. Izašla je na engleskom 2014. Dvije godine kasnije izlazi i Homo Deus: Kratka povijest sutrašnjice. Knjige su vrlo čitljive, tako da pravac knjižnica. Odmah. Crta. Điboni.

Već ste vratili? Oke, možemo nastavit. Harari je povjesničar, pa sukladno Ciceronovoj historia est magistra vitae, pokušava nam proreći budućnost. Pa, ukratko, na Zemlji ništa novo. Ak si robovlasnik, feudalac, kapitalist, eloi, bogat, elita i slično bude ti bolje, a ak si rob, kmet, proleter, morlok, sirotinja bude ti lošije. To vam je tak. Možda budemo i svi jednaki, ako nas zli UI i roboti istrijebe ili odluče stvorit novu verziju, kajjaznam, 2.17.3. Matrix spika. Ionako smo ovdje gdje jesmo zato jer zmišljamo, pa kaj onda ne bi zauvijek mogli biti u nekom izmišljenom svijetu. A možda dođe i asteroid. Prilikom čitanja u par navrata su mi misli odlutale k Hyperion Cantosu i Ilij/Olimp ciklusu od Dan Simmonsa. Ne znam zašto. Mogo bih opet ići to čitat, a baš sam se mislio bacit na Jurassic Park. 

Najzanimljiviji mi je dio o novoj ideologiji/religiji. Dataism. Vidio sam da su neki kod nas to preveli sa religija podataka. Koji bezvezizam. Treba se to zvati podatkoizam. U trenutku nastajanja ovog teksta, za Google, Bing i Fejs ne prostoji riječ “podatkoizam “. Pa onda valjda ne postoji uopće. Baš me zanima koliko će trebati vremena da se počne pojavljivati. Tako sam i ja počeo hraniti data flow zvijer. Možda će se to računat pod kakav sakrament ili čvrklju u partijskoj knjižici? Ko zna hoćemo li slaviti i dan Komandata Date? Priznajem, stisnul sam lajk na fejsu više od 300 puta, a videl sam jedan dan obavijest da su i mene lajkali više od 6000 puta, pa me onda fejsovi algoritmi znaju bolje od bilo kojeg živog bića uključujući i mene. Pa kad još tu prikljuće i gugletovi algoritmi… Priznajem, dosta mi je Jave, bacam se na Python (naziv ima veze sa Monty), i krećem proučavat machine learning. Ako ne možeš pobijedit neprijatelja, pridruži mu se. Pa neću valjda kupit konja i koplje i jurišat na baznu stanicu ili s bejzbol palicom ganjat samovozive aute po cesti.

Trenutno čitam William L. Shirer: The Rise and Fall of the Third Reich. A možda bi mogo kupit knjigu o ravnoj zemlji?