Fashion Cat

Prva trka ove godine. Poreč polumaraton. Ovaj put za ozbiljno. Kao i lani išao sam s firmom. Obzirom na način kako sam odradio zimu nisam imao neka posebna očekivanja. Mislim da sam i spominjao ranije da je ovo idealna prilika za napad na PW. E sad obzirom na zadnjih par tjedana treninga, oči su postale veće od trbuha.

Prve natruhe problema su se pojavile u utorak kad sam zadero koljeno na trnju. Lijepo je to bilo prihvaćeno na fejsu, skoro se pokrenuo trend objava krvavih koljena. Skoro. Bio bi trendseter. Ili influenser. Šmrc. Onda me u srijedu čopila neka temperatura. Pa sam preskočio četvrtak, pa uz planiranu apstinenciju u petak i subotu, bit ću svjež ko rosa u nedjelju. Ako bude dovoljno vlage u zraku.

Subota. Idem si sjest na mjesto u busu. Ne znam kakav pokret sam napravio i zapeče prepona. Wtf!? Ništa. Stanemo na Vratima Jadrana. Krenem na wc, prepona boli. Daj, nemoj me …

Došli smo u hotel. Ove godine smo dobili poštene majice. Diadora. Plava boja. Super. Odlično će se slagat s plavim šorcem. Bit ću modno usaglašen. I lep, ako me slikaju bez glave. Pravi Fashion Cat.

Nakon što smo se smjestili u sobi ošli smo do grada pješke. Ima 5 km. Odlučio sam nešto poduzet, pazi sad, GLEDE, a, a, a, glede, prepone. Uzeo sam jedan San Servolo. Izgleda da nije pomogo. Možda sam trebao uzet još i Istarsko. Vratili smo se u hotel opet pješke.

Prije večere smo imali i miting. Pjevačica je bila neka naša iz Vojsa. Voditelj je bio profesionalac, pa je i prevodio talijanski na engleski. Uz neizostavnog Covu, ove godine je gošća bila i Sara Simeoni, bivša svjetska rekorderka u skoku u vis i prva žena preko 2. Večera, pa spavanac.

Doručak, slikanje, i start. Krenuo sam dosta rezervirano. Na početku je prepona bila osjećajna, ali s vremenom je postala bezosjećajna. Sad ni ne znam da je imam. U zadnjih par dana su uspjeli promijenit rutu polumaratona, pa po ranijem planu nismo iz Poreča nastavili na sjever već smo napravili okret kao i ceneraši i nakon 9. kilometara se odvojili od njih i krenuli na jug. Staza mi je odlična. Dosta uzbrdica, nizbrdica, zavoja, more valja, val se pjeni, galeb klikče (ne vjerujete valjda u sve što napišem). Onda me počela zatezat loža. Pa kako to, kako to? Kotural sam se do kraja. Na 20 km bilo je neka uzbrdica, pa sam malo dao gasa, da zatrolam ekipu koja trčala uz mene. Poslije sam ih pustio da odu naprijed. Naravno, ovo je bila pogreška u pokušaju da srušim personal worst. Na kraju sam bio 13 sekundi prebrz. Toliko sam loš da ne mogu ni personal worst otrčat. Službeno danas 1:44:21.

Odustajem od bilo kakvog ozbiljnog treniranja do ljeta. Od travnja ću se prebacit na 6 trčanja tjedno. Lagano. Točka.

Hm, hm, hm, …

… hm, hm, hm! Nešto si gruntam da bi mogao osnovat running team. Imaju eNeNovci (NN running team) di je Kipchoge, pa Mudani (Mudane Team) di je Farah, … Kužiš? Ekipa ne brije više na atletske klubove. Treba ti nešto više.  Running team. Atletski klubovi su baza. Running teamovi nadogradnja. Avangarda.

Najvažnije je odabrat neko dobro ime. Mora vrištat. Primjerice, Sv. Robert Bellarmine. Sad zaozbiljno. Imam nekoliko kandidata za ime:

  • Glogovnica Pikes (Glogovničke štuke)
  • Črnec Caymans (Črnečki kajmani)*
  • Bukovec Badgers (Jazavci z Bukovca).

Zašto životinjsko? Kako zašto? Bikovi iz Čikaga, Race iz Anahajma, Kukci iz Liverpula …

Zašto engleski? Kako zašto? Pa nećemo valjda trčat hucipte, huve, hase, i ko zna što će da bude iduće godine. Mi go Amerika! Prvo franšiza, pa dinastija u NRL-u (Američka profesionalna trkačka liga). Pucamo uvik na široko, a ne samo di nam vidi oko. E.

Favorit mi je Bukovec Badgers. Go Badgers! Go Badgers! Goooo Badgers! Badgers! Šilterica s duplim B na čelenki. Jakne sa BADGERS preko prsa. Jedini problem bi mogao biti s dizajnom dresova. Ne bi valjda izgledali ko jazavci koji su pejsali Kipchogea u Berlinu.

Mislio sam stavit i neku anketu, pa da narod odluči. Narod. Odlučuje. Možda, ipak, ne. Ime je važna stvar.

Zadnja dva tjedna sam ubacio i 5. trening i izbacio asfalt. Sve odrađujem na nasipu i okolici. Subote su isto sve duže. Nakon dva halflinga, pala je i Mica. Preko tjedna se trči do mraka. Nosio sam i naglavnu lampu prije dva tjedna. Čak sam je i koristio pol minute. Kako sam trčao kod Črnca po trasi nove pruge, a ususret mi je dolazio vlak, uključio sam lampu da blica. Ali ništa. Nula bodova. Nije me doživio. Razočarao sam se. Pa jel problem malo zablicat?

*Črnečki kajman je mitološko biće. Trčiš po nasipu uz Črnec. Gotov si s treningom, ideš si prezut tenisice, a ono, fali ti noga. Odgrizlo je. Ne znaš kad, ne znaš gdje. Jedino znaš da si krenuo na trčanje s dvije noge, a vratio si se s jednom. Moraš si opet kupit par novih tenisica. Ima i pjesma o kajmanu.

Cayman, Cayman, burning bright,
In the Črnec of the night;
What immortal hand or eye,
Could frame thy fearful symmetry? 

Hear me roar!

Život je okrutan. Najvjerojatnije spadam u lanistersku galaksiju u vesteroškom kozmosu. Većina treninga mi je LEO. Trenutna forma mi je ekvivalentna Jamievoj mačevalačkoj. Pa vidim jučer da je Adidas izdao nekakve igroprestoljaške ultra boostice. Jedine koje liče na nešto su crvene. Naravno, lanisterske. Kvragu, nabavio sam si i Rat i mir za čitanje. Tolstoj. LAV Tolstoj. Trebam li spomenuti i horoskopski znak? Ne trebam.

U međuvremenu sam uspio još ozlijediti preponu i ložu. Ništa strašno. Tek toliko, da se zna da i to imam. Mislim da ću od idućeg tjedna ubacit i 5. “trening”. Lagano po nasipu do noći. Možda malo i po noći. A možda i ne.

Bantis zōbrie issa se ossȳngnoti lēdys.

Prijavio sam se u firmi za polumaratonu u Poreču. Mogao bih ganjat PW. Bit će teško. Ipak sam jučer išao 20km@5:15. Magla, trava, zemlja, makadam, poljski putevi. Kad će više uništit tu poljoprivredu, tako da mi više ne trgaju puteve. Pojavili se i labudovi na Črncu, pa sam ih morao ići danas malo zasnimit, a usput sam naletio i na visibabe, pa sam onda još odlučio i dve brvi poslikat. Ko zna kad ću opet s mobitelom trčat.

Pa kad sam već spomenuo Rat i mir, da spomenem kako sam došao do njega. Čitam Jadnike (odlični su, ali ih bome i ima, možda ću bit gotov do Uskrsa), pa sam naletio na poglavlje o Waterloou i odlučio se da ponovno pročitam Rat i mir. Između ću još ubacit i Millenium trilogiju. U drugom čitalačkom streamu sam završio A Random Walk Down Wall Street, Joy of x i krećem na Factfulness.

… ti materina!

Trčim u najavljenom ritmu utorak, četvrtak, subota nedjelja. Smisleno. Recimo, išao sam i snježnih 5x1km u utorak. Trebalo ih je odradit u tempu 4:20, ali je ispalo 4:16, 4:08, 4:03, 4:06, 3:52. Očekivao sam da će biti teže. Možda vura krivo mjeri? Sa uobičajenih siječanjskih 90-100 kilometara tjedna, jedva do 50km. Bit ću oke za Splitski maraton. Radim i vježbe snage tri put tjedna. Nek se nađu. Ili možda ne?

Stavio sam neko prase za naslovnu na fejsu. Trebalo mi je prije tjedan, dva, nekoliko pokušaja da uspijem zakopčat traperice (koje sam uredno mogao zakopčat u prosincu). A i kvadri su mi se nekako povećali. Očito, previše trbušnjaka i čučnjeva.

Kako je ovaj Mourinho propo ko trener, to je ljudi moji za nevjerovat. Neki novinar napiše neki tekst o Červaru, usporedi ga s Joseom i Červar poludi. Mogo ga je usporedit s Ćirom, pa da rulja viče: Lino pederu!

Od sporta gledam (samo, još uvijek) skijanje. Naravno, samo zbog Hirschera. Toliko godina biti toliko dobar. Strašno!

Gledao sam i highlightse NFL playoffa. Znam čak dva igrača imenom i prezimenom iz sveukupne povijesti footballa. Joe Montana iz 49ersa i Tom Brady iz Patriotsa. Brady će igrat svoj 9. Super Bowl u kolko, 18, 19 sezona. Osvojio ih 5. Čovjek je bio 199. pick na draftu. 199.

the prekardashians

Prošla su ta vremena kad bi naziv posta bio The Sirotanoviczs. E da je u ta vremena bilo društvenih mreža i geđeta. Ide Alija i ekipa iz rudnika, pa selfić + podaci o tonaži, vremenu, tempu, kandenci lopate … Bilo bi sljedbenika, lajkova i kudosa ko … ugljena.

Prekardašio. Odradio 16 km, a mislio 10km. Isprobao novi hž most (još bez tračnica) na Črncu, pa krenuo u krug po (bivšem?) off road centru na Blanju, pa mi je palo na pamet da prijeđem cestu i otrčim još par stotina metara uzvodno uz Črnec. Nisam jako dugo tuda trčao, pa sam prekardašio i otrčao još tri kilometra. Noga je to dobro podnijela. Izgleda da terapija konjakom dobro djeluje. Kako neću biti Nike, adidas ili Polar ambasador, možda bi mogao biti Hennessy maraton ambasador? Uuuu, sad dok krenem hešat treninge na igu i fbu s #breaking3withhennessy!

Prekardašio sam i u hrani od stare godine navečer do danas ujutro. Kad već spominjem staru godinu, kao i kod nekoliko prijašnjih, predvečerje je rezervirano za Silvesterski koncert Berlinske filharmonije. Beč mi je, pa dosadan (kao kuriozitet samo da spomenem da dok je hrtu1 bio Beč, na hrtu3 je bila Odiseja, mogli bi reći da su hrtovci prekardašili s lijepim, plavim Dunavom). Znate da se svako malo pojavi u medijima info kako Njemačkoj fale šljakeri. Fakat su prekardašili s tim. Ne da im nema ko delat, nema im ni ko dirigirat. Počne koncert i imam šta vidjet. Brexit. Nije više Englez dirigent. Nema dirigenta. Sjedi neki starček za klavirom. Svira. Ponekad mahne rukom u stilu šu, iš, ostavite me na miru … Pa onda kad je odsvirao, moraju prekinut koncert na deset minuta da odnesu klavir. Bolero, djedica odustao i od dirigiranja, naslonio se na ogradu i samo klima glavom. Hoće li zaspat? Dobit će novog dirigenta tek za pola godine i to iz Rusije. Bila i Merkel na koncertu. Opet. Privatno. Sjedi u nekom ćošku. Valjda je kasno kupila ulaznice.

KKK

Nisu plahtaši pravi. Ni oni od Ramonesa. Ni kaj? koji k….? Ni kaj, kaj, kaj, kaj oćeš (auuu fali još jedan K) od Pawasaki 3K. Knjiga. Kava. I? Iiii? Iiiiiiiiiiii? IIIIIIIIIIIIIIIII! Tako je. Konjak. Vidi se tko pamti sadržaj bloga od lani.

Pauzirao sam 11 dana, pa sam otrčao 5km, pa sam opet pauzirao 5 dana. Desperate times call for desperate measueres. Prva stvar je bilo umirovljenje dva para tenisica. Supernova glide i Clifton 2. Obje su preko tisuću, pa mi nije to nešto teško palo. Treba pomalo trošit i ostalih šest pari. Nakon toga sam odlučio prestati voditi dnevnik trčanja u pisanom obliku. Pišem desnom rukom i nakon što sam se primio pisanja, ozlijedio sam desnu ahilovu tetivu. Na nogi. Nisam dugo pisao pa možda je to bila kap prelivača. Kupio sam i Polar Vantage M. Za 200kn. Plus Fenix 3. Plus Polar M400. Plus H7. Možda pomogne. Nije bilo loše. 22.12. 6 km, 24.12. i 26.12. skoro 10 km. Ostali dani vježbe snage. Jučer skoro 10 i po kilometara. Zadnja mjera realizirana ovaj tjedan je bila kupovina boce konjaka. Hennessy. Lani sam pisao o pravilu da za svaki zimski početak priprema uzmem neku finu žesticu. Ove godine sam odlučio da neću to napravit i eto vraga. U jednom trenutku mi je napamet pala i rakija, teško je reći jel zbog Cesarića, S.A.R.S.-a ili Thenardiera, ali ipak je više volim oko skočnog zgloba, nego u ustima, grlu i želucu. Tako da ustvari od jučer kreće pravi početak priprema.

Koristio sam i obloge od leda. Možda nekome i to pomogne.

Danas vježbe snage, sutra još jedno trčanje. Bit će to 260 trkačkih treninga, 11 utrka i skoro 3790 km. Skupilo se i 107 treninga snage.

Planovi za iduću godinu. Što se tiče utrka nikakvi. Mogao bih komotno krenuti s pripremama za Splitski maraton. 2020. Treninzi. Vjerojatno ću u siječnju i veljači trčati četiri puta tjedno, utorak, četvrtak, subota, nedjelja. U ožujku dodati srijedu, a od travnja dodati ponedjeljak i vratit se u normalni ritam. Još dva do tri puta tjedno snaga. Vikendom popodne KKK. Samo lagano, lagano.

Pročitao sam i 25 knjiga ove godine, a planirao 20. I za iduću godinu planiram 20 komada, iako se na mojoj trenutnoj read listi nalazi 40 knjiga. Možda izađu i Winds of Winter, ha haha hah ahaha, pa da se odma probiju na prvo mjesto. Trenutno čitam Fire and Blood. U novoj godini vam želim isto što i Gobac. Bla, bla, bla, bla i veću plaću.

Muha bez glave

Ko što sam najavio, trčao sam ko muha bez glave, a izgleda da kad se tako trči, da se ne trči dugo. Nakon skoro dva tjedna problema s tetitvom desnom (valjda), odlučio sam do daljnjeg obustavit trčanje, a bogme i vježbe snage. Pokušao sam pretrčat ozljedu (subota i nedjelja su izgledale prilično obećavajuće), ali eto, ne ide.

Pa, kako to, kako to? Jel problem što sam jedan dan nosio marte? Previše asfalta? Previše vježbi snage? Previše uzbrdica i nizbrdica? Previše trčanja u dva para tenisica s više od 1100 km? Previše čega? Previše ničega?

Toliko sam izbediran da sam odmah korigirao planove utrka za iduću godinu. Trčat ću Split maraton nakon iduće godine.

Ne da mi se ni pisat dalje. Idem čitat. Završio sam Shirerov
The Rise and Fall of the Third Reich, pa sam se ponovno bacio na  Inferno: The World at War, 1939-1945 od Hastingsa, pa nakon toga idemo na Tolandov The Rising Sun: The Decline and Fall of the Japanese Empire, 1936–1945. A, jebi ga, historia est magistra vitae, repetitio est mater studiorum, a budale, da ne velim narode, ne treba nikad potcijenjivat. Trenutno sam na pričama o Dunku i Eggu, kao uvod u povijest Targova: Fire and Blood (part I). A nakon toga Les Misérables. Kako to, kako to? Vidio sam sliku jednog velikog trkača s čoknjem u rukama, pa sam se sjetio Maestra iz Kiklopa (mogo bi i njega ponovno pročitat):

Sisavče Thenardier, čokanj do čoknja - dva čoknja.

I tako, možda da se, obzirom na svoje sadašnje stanje, odmah prebacim na Thenardiera ili još bolje, čoknjeve.