Hear me roar!

Život je okrutan. Najvjerojatnije spadam u lanistersku galaksiju u vesteroškom kozmosu. Većina treninga mi je LEO. Trenutna forma mi je ekvivalentna Jamievoj mačevalačkoj. Pa vidim jučer da je Adidas izdao nekakve igroprestoljaške ultra boostice. Jedine koje liče na nešto su crvene. Naravno, lanisterske. Kvragu, nabavio sam si i Rat i mir za čitanje. Tolstoj. LAV Tolstoj. Trebam li spomenuti i horoskopski znak? Ne trebam.

U međuvremenu sam uspio još ozlijediti preponu i ložu. Ništa strašno. Tek toliko, da se zna da i to imam. Mislim da ću od idućeg tjedna ubacit i 5. “trening”. Lagano po nasipu do noći. Možda malo i po noći. A možda i ne.

Bantis zōbrie issa se ossȳngnoti lēdys.

Prijavio sam se u firmi za polumaratonu u Poreču. Mogao bih ganjat PW. Bit će teško. Ipak sam jučer išao 20km@5:15. Magla, trava, zemlja, makadam, poljski putevi. Kad će više uništit tu poljoprivredu, tako da mi više ne trgaju puteve. Pojavili se i labudovi na Črncu, pa sam ih morao ići danas malo zasnimit, a usput sam naletio i na visibabe, pa sam onda još odlučio i dve brvi poslikat. Ko zna kad ću opet s mobitelom trčat.

Pa kad sam već spomenuo Rat i mir, da spomenem kako sam došao do njega. Čitam Jadnike (odlični su, ali ih bome i ima, možda ću bit gotov do Uskrsa), pa sam naletio na poglavlje o Waterloou i odlučio se da ponovno pročitam Rat i mir. Između ću još ubacit i Millenium trilogiju. U drugom čitalačkom streamu sam završio A Random Walk Down Wall Street, Joy of x i krećem na Factfulness.

… ti materina!

Trčim u najavljenom ritmu utorak, četvrtak, subota nedjelja. Smisleno. Recimo, išao sam i snježnih 5x1km u utorak. Trebalo ih je odradit u tempu 4:20, ali je ispalo 4:16, 4:08, 4:03, 4:06, 3:52. Očekivao sam da će biti teže. Možda vura krivo mjeri? Sa uobičajenih siječanjskih 90-100 kilometara tjedna, jedva do 50km. Bit ću oke za Splitski maraton. Radim i vježbe snage tri put tjedna. Nek se nađu. Ili možda ne?

Stavio sam neko prase za naslovnu na fejsu. Trebalo mi je prije tjedan, dva, nekoliko pokušaja da uspijem zakopčat traperice (koje sam uredno mogao zakopčat u prosincu). A i kvadri su mi se nekako povećali. Očito, previše trbušnjaka i čučnjeva.

Kako je ovaj Mourinho propo ko trener, to je ljudi moji za nevjerovat. Neki novinar napiše neki tekst o Červaru, usporedi ga s Joseom i Červar poludi. Mogo ga je usporedit s Ćirom, pa da rulja viče: Lino pederu!

Od sporta gledam (samo, još uvijek) skijanje. Naravno, samo zbog Hirschera. Toliko godina biti toliko dobar. Strašno!

Gledao sam i highlightse NFL playoffa. Znam čak dva igrača imenom i prezimenom iz sveukupne povijesti footballa. Joe Montana iz 49ersa i Tom Brady iz Patriotsa. Brady će igrat svoj 9. Super Bowl u kolko, 18, 19 sezona. Osvojio ih 5. Čovjek je bio 199. pick na draftu. 199.

the prekardashians

Prošla su ta vremena kad bi naziv posta bio The Sirotanoviczs. E da je u ta vremena bilo društvenih mreža i geđeta. Ide Alija i ekipa iz rudnika, pa selfić + podaci o tonaži, vremenu, tempu, kandenci lopate … Bilo bi sljedbenika, lajkova i kudosa ko … ugljena.

Prekardašio. Odradio 16 km, a mislio 10km. Isprobao novi hž most (još bez tračnica) na Črncu, pa krenuo u krug po (bivšem?) off road centru na Blanju, pa mi je palo na pamet da prijeđem cestu i otrčim još par stotina metara uzvodno uz Črnec. Nisam jako dugo tuda trčao, pa sam prekardašio i otrčao još tri kilometra. Noga je to dobro podnijela. Izgleda da terapija konjakom dobro djeluje. Kako neću biti Nike, adidas ili Polar ambasador, možda bi mogao biti Hennessy maraton ambasador? Uuuu, sad dok krenem hešat treninge na igu i fbu s #breaking3withhennessy!

Prekardašio sam i u hrani od stare godine navečer do danas ujutro. Kad već spominjem staru godinu, kao i kod nekoliko prijašnjih, predvečerje je rezervirano za Silvesterski koncert Berlinske filharmonije. Beč mi je, pa dosadan (kao kuriozitet samo da spomenem da dok je hrtu1 bio Beč, na hrtu3 je bila Odiseja, mogli bi reći da su hrtovci prekardašili s lijepim, plavim Dunavom). Znate da se svako malo pojavi u medijima info kako Njemačkoj fale šljakeri. Fakat su prekardašili s tim. Ne da im nema ko delat, nema im ni ko dirigirat. Počne koncert i imam šta vidjet. Brexit. Nije više Englez dirigent. Nema dirigenta. Sjedi neki starček za klavirom. Svira. Ponekad mahne rukom u stilu šu, iš, ostavite me na miru … Pa onda kad je odsvirao, moraju prekinut koncert na deset minuta da odnesu klavir. Bolero, djedica odustao i od dirigiranja, naslonio se na ogradu i samo klima glavom. Hoće li zaspat? Dobit će novog dirigenta tek za pola godine i to iz Rusije. Bila i Merkel na koncertu. Opet. Privatno. Sjedi u nekom ćošku. Valjda je kasno kupila ulaznice.

KKK

Nisu plahtaši pravi. Ni oni od Ramonesa. Ni kaj? koji k….? Ni kaj, kaj, kaj, kaj oćeš (auuu fali još jedan K) od Pawasaki 3K. Knjiga. Kava. I? Iiii? Iiiiiiiiiiii? IIIIIIIIIIIIIIIII! Tako je. Konjak. Vidi se tko pamti sadržaj bloga od lani.

Pauzirao sam 11 dana, pa sam otrčao 5km, pa sam opet pauzirao 5 dana. Desperate times call for desperate measueres. Prva stvar je bilo umirovljenje dva para tenisica. Supernova glide i Clifton 2. Obje su preko tisuću, pa mi nije to nešto teško palo. Treba pomalo trošit i ostalih šest pari. Nakon toga sam odlučio prestati voditi dnevnik trčanja u pisanom obliku. Pišem desnom rukom i nakon što sam se primio pisanja, ozlijedio sam desnu ahilovu tetivu. Na nogi. Nisam dugo pisao pa možda je to bila kap prelivača. Kupio sam i Polar Vantage M. Za 200kn. Plus Fenix 3. Plus Polar M400. Plus H7. Možda pomogne. Nije bilo loše. 22.12. 6 km, 24.12. i 26.12. skoro 10 km. Ostali dani vježbe snage. Jučer skoro 10 i po kilometara. Zadnja mjera realizirana ovaj tjedan je bila kupovina boce konjaka. Hennessy. Lani sam pisao o pravilu da za svaki zimski početak priprema uzmem neku finu žesticu. Ove godine sam odlučio da neću to napravit i eto vraga. U jednom trenutku mi je napamet pala i rakija, teško je reći jel zbog Cesarića, S.A.R.S.-a ili Thenardiera, ali ipak je više volim oko skočnog zgloba, nego u ustima, grlu i želucu. Tako da ustvari od jučer kreće pravi početak priprema.

Koristio sam i obloge od leda. Možda nekome i to pomogne.

Danas vježbe snage, sutra još jedno trčanje. Bit će to 260 trkačkih treninga, 11 utrka i skoro 3790 km. Skupilo se i 107 treninga snage.

Planovi za iduću godinu. Što se tiče utrka nikakvi. Mogao bih komotno krenuti s pripremama za Splitski maraton. 2020. Treninzi. Vjerojatno ću u siječnju i veljači trčati četiri puta tjedno, utorak, četvrtak, subota, nedjelja. U ožujku dodati srijedu, a od travnja dodati ponedjeljak i vratit se u normalni ritam. Još dva do tri puta tjedno snaga. Vikendom popodne KKK. Samo lagano, lagano.

Pročitao sam i 25 knjiga ove godine, a planirao 20. I za iduću godinu planiram 20 komada, iako se na mojoj trenutnoj read listi nalazi 40 knjiga. Možda izađu i Winds of Winter, ha haha hah ahaha, pa da se odma probiju na prvo mjesto. Trenutno čitam Fire and Blood. U novoj godini vam želim isto što i Gobac. Bla, bla, bla, bla i veću plaću.

Muha bez glave

Ko što sam najavio, trčao sam ko muha bez glave, a izgleda da kad se tako trči, da se ne trči dugo. Nakon skoro dva tjedna problema s tetitvom desnom (valjda), odlučio sam do daljnjeg obustavit trčanje, a bogme i vježbe snage. Pokušao sam pretrčat ozljedu (subota i nedjelja su izgledale prilično obećavajuće), ali eto, ne ide.

Pa, kako to, kako to? Jel problem što sam jedan dan nosio marte? Previše asfalta? Previše vježbi snage? Previše uzbrdica i nizbrdica? Previše trčanja u dva para tenisica s više od 1100 km? Previše čega? Previše ničega?

Toliko sam izbediran da sam odmah korigirao planove utrka za iduću godinu. Trčat ću Split maraton nakon iduće godine.

Ne da mi se ni pisat dalje. Idem čitat. Završio sam Shirerov
The Rise and Fall of the Third Reich, pa sam se ponovno bacio na  Inferno: The World at War, 1939-1945 od Hastingsa, pa nakon toga idemo na Tolandov The Rising Sun: The Decline and Fall of the Japanese Empire, 1936–1945. A, jebi ga, historia est magistra vitae, repetitio est mater studiorum, a budale, da ne velim narode, ne treba nikad potcijenjivat. Trenutno sam na pričama o Dunku i Eggu, kao uvod u povijest Targova: Fire and Blood (part I). A nakon toga Les Misérables. Kako to, kako to? Vidio sam sliku jednog velikog trkača s čoknjem u rukama, pa sam se sjetio Maestra iz Kiklopa (mogo bi i njega ponovno pročitat):

Sisavče Thenardier, čokanj do čoknja - dva čoknja.

I tako, možda da se, obzirom na svoje sadašnje stanje, odmah prebacim na Thenardiera ili još bolje, čoknjeve.

Plačipi…

..čka.
2017. 12 dana bez trčanja, 2016. 15 dana bez trčanja, 2015. 15 dana bez trčanja. Nakon odrađenog prvog trčanja kmečanje na fejsbuku o patnji:

“Lakše je otrčat zadnjih 10km na maratonu, nego prvih 10km nakon odmora.”

Danas, nakon 19 dana off, 12km na 4:31. Umjesto lea, garčina. Kad sam već spominjo fejsbuk, moje trčanje je jednu sekundu presporo da bi bilo lagano. Ravni offroad. Wtf!? Prije trčanja sam očekivao da ću umirat na trećem kilometru na 5:17 tempu. Možda je tajna u kompresijskim dogmica, a možda 405ica krivo mjeri, a možda sam i smršavio 😀 ?

Mogo sam uzet još 1 dan odmora, prijavit Stareka i ići ispod 1:30. Ili, još bolje, maraton u Firenci. Kako nalaže novija vrbovečka maratonska škola, u petak odradim dužinu od 30 do 33 km, po mogućnosti na nogometnom igralištu, i za 10 dana jedem malu decu, a bogami i penziće na maratonu. Garant ispod 3:10.

Ovaj mjesec mislim samo trčat kao muha bez glave, a možda i idući. Nikava ubrzanja, putači i slično. Samo drillse dvaput tjedno. I snagu triput.

Martinje je, pa treba popit neko vino. Gledam ja jučer neku novozelandsku krimi seriju i ono prvo ubojstvo, utopilo ga u pinot noir. Pa kud baš u vinu koje sam planirao pit? Srećom, ispostavilo se da je utopljen u merlotu, a samo premješten u pinot, pa mogu ovaj slučaj tretirat kao ogromnu mušicu. Od vina s tombole iz Križa škrlet smo rješili, a ostale su još dvije graševine. Jedna je neka vatrogasna za poslovne partnere. S tim vinom nema zajebancije. To bumo skuhali.

Nakon tekac.net-a, Garmin Connecta, Strave, PolarFlowa, Movescounta, kreirao sam si i account na Training Peaksu. kajjaznam, možda da još sve exportam u exelice i krenem prepisivat u tekice?

An aging marathoner

Ko osvrt na sezonu. Neda mi se ići tražit što sam lani napisao koje utrke ću trčat ove godine. Ovako po sjećanju čini mi se da sam promašio dvije trke. Današnji Cener (uživo javljanje na sve tri nacionalne televizije u središnje informativne emisije) i maraton u Firenzi.

Pozitivne stvari

1. Nije bilo ozljeda. Čak ni nekakvih smetnji koji bi me primorale da preskočim trening ili dva. Možda zato jer radim redovito vježbe snage, a i nešto drillsa je ubačeno, a i trči se donekle po raznolikim terenima. A možda i zato jer ne treniram dovoljno jako. I sad ću ja tu ko nešto jadikovati, ccccccc …

2. Drugi ekipno na PH u maratonu na Plitvicama. Lani kad sam bio dobar bili smo četvrti, sad kad sam bio loš bili smo drugi. Kad sam pisao o razlozima odlaska iz AK Vrbovec jedan od razloga je bio i sportski motiv. Ekipno PH u maratonu je bio taj sportski motiv. Vrhunac karijere. Da citiram imenjaka: Moja Himalaja je, pa, Kalnik 😀

3. Toliko sam loš ove godine da se moram hvalit osobnim na 5 km.

Negativne stvari

Pa ustvari nema nešto vrijedno spomena. Možda malo taj nedostatak motivacije da izvučem iz sebe više na utrkama. Da dam 119,99 %. Nekako sam, pa kajjaznam, 89,99 %. Ponekad pogledam intervjue naših sportskih veličina na teveju. Izgleda da su svi odreda članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Od Zvonimira Šeparovića draža mi je Deena Kastor:

We make choices. I hate to say ‘sacrifices.’ When I speak to younger groups, to colleges and other younger athletes, I say ‘we don’t make sacrifices. If we truly love this sport and we have these goals and dreams in the sport, the classroom, or in life, they’re not sacrifices. They’re choices that we make to fulfill these goals and dreams.

A, da, skoro sam zaboravio. POGORŠAO sam si i osobni na polumaratonu ove godine. Kad je bal, nek je bal. Sad iznosi 1:25:09 i otrčao sam ga 2016. u Varaždinu. Kad su u pitanju izmjere staze, u stilu dečeca z Sutle, ja ne smatram ove HASine verifikatore kompetentnim, već samo sud AMISa. Da nastavimo u istom stilu. Lakše si bum srušil osobni u polumaratonu iduće godine. BUM, BUM, BUUUUUM!!!!

Obzirom da Split i proljetni Zagreb imaju odgovarajući papire, onda se eksplozija može očekivati u jednom od ta dva grada, a bogami, možda i u oba. A možda me i uhapse zbog terorizma.

Maratonski planovi? An aging marathoner tries to run faster