Badger’s Drift trail marathon

Odradio još jedan maraton ove godine. Season Best. Ako je za vjerovat Polaru 42.21km za 3:03:51. Stryd je izmjerio ravno 100m više.

Prije 5 tjedana sam odradio dužinu od 39km, iako sam već tada znao da neću trčat maraton 11.10., već 25.10. Dva tjedna nakon toga sam odradio još jednu dužinu od 32km (vremenski uvjeti su bili očajni, cijele godine se nisam ni na jednom treningu toliko oznojio koliko te subote; sve se cijedilo). Nije nešto što spada u #slušajstruku, ali ionako eksperimentiram cijelu godinu, pa kud puklo da puklo.

Idući korak je bio odlučit gdje ću trčat maraton. Kad radim dužine, okrepa je u autu. Stisne se stop na vuri, pa se malo zamezi, i tak. Taj scenarij sad otpada. Pa sam si zgruntal četiri moguća scenarija. Prvi, otići na Jarun i to otrčat. Toliko sam bio oduševljen da sam odmah išo gruntat idući idući. Drugi, maraton pomoćnog radnika na željeznici. Kao radi se neka pruga, pa se uz prugu pojavio neki makadam, i recimo kad bi trčao Gradec – Križevci – Gradec – Vrbovec – Gradec i evo maratona. I što se desi? HŽ-ovci odnijeli stari most preko Črnca. Ti Boga! Treći scenarij, vrlo aktualan do prije koji dan, atletska staza. Otići u Križevce i odradit 105 i po krugova. Dofuraš si stol, staviš okrepe na njega, i pičiš.

I tako prije koji dan, ček, ček, ček malo. Dakle ja kao (piše i na Linkedinu, a, faca!), ja kao founder i CEO Bukovec Badgersa (k tome još i Črnec Caymansa i Glogovnica Pikesa, te CMO (chief marathon officer) u AK Sveti Vid Vrbovec) idem trčat na Jarun il atletsku stazu. Ti Boga, pa nisam som il hrčak, već jazavac! Il se bu bežalo po Badger’s Driftu il se ne nebu bežalo. Je nek, ti Boga!

Već sam ranije pisao da od kada radim od doma, i od kad sam odustao od “pravih” utrka baš uživam u trčanju (da nije bilo korone vjerojatno bi danas trčo Frankfurt, pa s ovom formom, pa s nekim karbonskim tenisicama, pa da je baba muško, …, da se ipak zaustavim). Otkrio sam i dosta novih ruta kuda mogu trčat i baš mi je gušt. Recimo i danas je bilo možda i 10 km kud još nisam trčao. Sama staza je uglavnom makadam kroz šumu, nešto malo asfalta, te još manje zemljanog puta kroz šumu. Nema 100m ravnog. Nema. Cijelo vrijeme je neka uzbrdica ili nizbrdica. Rutu sam određivao tijekom trčanja. Imao sam neki okvirni plan. Jučer i noćas je padala je kiša, a na ruti postoji jedan neulargični zemljani dio za koji nisam bio siguran koliko je prohodan, a nemam ga kud zaobić. Srećom, pa nije bilo živo blato.

Okrepu sam nosio sa sobom. Nabavio sam si ranije nekakav belt, pa sam u njega ugurao četiri bočice po 2 i po deci i četiri gela. Nisam bio siguran kak bu to ferceralo, ali ispalo je više manje ok. Izgleda da su se nešto malo leđa nažuljala. Preživjet ću. Plan je bio uzimat okrepe svakih 7 kilometara, te od 14km uzimat i gelove. Što se rute tiče prvotna ideja je bila da (ako nema živog blata) odem 15 kilometara u jednom smjeru do igrališta u Tučeniku (sigurno imaju kante za smeće, pa tam ostavit prazne bočice), te da se vratim po nove okrepe posložene na šoferšajbi (uz nadu da ih nitko neće popalit). Kad sam stigo do Tučenika, ispostavilo se da ima 14km (nisam još nikad trčao do tamo), pa što sad ne bi skupio tu još 7km, pa sam onda još zaletio do Brezovljana, a nisam još ni do tamo trčao, pa do Predavca. Drugi put ću uzet još jednu bočicu, pa se zaletit do Škrinjara i Remetinca i taman bi mogo ispast maraton. Nisam siguran hoćel sob opet htjet ić ponovno sa mnom. U povratku na 28km u Starom Glogu mi je i okrepa uspjela ispast i završit u grabi, ali srećom bila je zašarafljena. Vjerojatno mi se to desilo jer sam bio fokusiran na to hoće li se opet pojavit đukele. U ranijem prolazu se pojavila tu đukela veličine teleta, pa smo malo pregovarali i činilo se da će sve proći u redu, ali onda se pojavila 7 puta manja i 10 puta lakša đukela koja nije htjela pregovarat, i naravno, onda je tele zaboravilo što smo se dogovorili, pa je bilo potrebno malo više galame, i mahanja, pa sam se skoro 2 minute šetao po nizbrdici. Nekoliko puta sam tu prolazio i nisam ih dosada sretao. Srećom u povratku ih nije bilo.

Srećom i okrepa je još uvijek bila na šoferšajbi, pa smo si otrčali još i zadnjih 7 i po kilometra po dijelu po kojem najčešće trčim. Počeli su onda malo i grčevi u stopalu. Ali lože su ok, pa neće bit potrebna neka hitna terapija kosilicom. Trčao sam u bostonkama 8 (danas su prošle 900km). Šteta mi bilo mazat bijele Saucony Endorphin Speed. Trčal sam i u prnjavim čarapama (na peti), neki Compressportov model. Imam i one za maraton i za apsorbiranje šokova, ali kako da ih oblečem onak lepe, nove, i bele i onda obujem nikad oprane bostonke? Kako? Isto tako cijelo vrijeme trčim u šorcu, ali za danas sam se odlučio za tajice. Ne bilo kakve. The most famous tajice u fejstagram Hrvata. Zvezde u tajicama. Mrle iz Leta 3 i ja. Jes da je reko Charles Barkley Albertu Salazaru: “Damn, Salazar, you marathoners really are tough guys.”, al bez vazelina i flastera na cicama ne idem na maraton.

Slušam muziku na svakom treningu, pa sam i danas. Na utrkama nisam nikad slušo. Neću ni ubuduće.

Zadnjih par mjeseci
Stavljam na Stravi
U opis aktivnosti
Hit do hita
Danas ništa
Ne znam jel sam
Ispo faca
Il opet kita!

Sad 10 dana odmora od trčanja. Pa onda opet polagano. Pa ćemo da vidimo. Jučer sam prebacio otrčanih 4000km ove godine, a moglo bi se do kraja skupit i 3000 milja (375 Eminema). Mogo bi počet nosit i mob (ili ubost kakvu akcijsku kameru) i okinut koju sliku. Fakat Badger’s Drift izgleda dobro.

Nisam prije trčao ove virtualne trke, ali nisam imao ništa protiv njih. Meni je super vidjet da se gomila ljudi pokrenula. Nadam se da će što više ljudi nastavit bavit nekom fizičkom aktivnošću. Ne morate trčat. Biciklirajte, plivajte, planinarite, hodajte, odite u teretanu. Što god!

Kosilica

Yessssss!!!!! Otkazalo maraton koji sam ja već ranije otkazao, tako da uredno mogu nastavit s priprema za baš taj otkazani maraton! Yessssssssss!!!!!!! A možda ću produžit pripreme za još dva tjedna, pa ipak otrčat neki maraton. Ja i sob! Yeah!!!!!!!!!!

Evo, recimo u subotu, sam odradio yadčinu od 39.2km@4:24. Forma života! Ko što sam napiso na fesjtagramu na jednoj drugoj objavi:
Aj sad majstore jednu za dušu!
Na Stravi u opis aktivnosti
Stavljam hit do hita
Na treningu velka faca
Na utrci opet kita!
Op, op, op, op, op, op! Cepaj!

Što se tiče yadčine, dve okrepe nakon osamnajstog i tridesetog km, a bio i svagđe, a bio i viđen:
Kad me vidiš na cesti barem se nasmiješi
Svagđe vidim osmjeh tvoj i ako te ne znam
Pitaj ti si svagđe viđen, ja ću reći jesam
Svagđe viđen, Komandant Sava, svagđe viđen!

Što se tiče zadnjih loža, da nastavim u istom stilu:
Zadnje lože ne liječim medicinom, rakijom i vinom
Već se svaka dva tjedna rokam kosilicom!

Do ove godine sam jurišao samo flaksericama (2 komada), ali rad od doma, znači da imam više vremena, pa sam još počeo jurišat i s kosilicama (opet 2 komada, a sat za trčanje samo jedan, pa kako to?). Nikavi traktorčići, samohodne i ostali k/p. Prave, koje treba gurat. Ono, kosilice za muže. Ž kosilica. Marinkovićevo ž. Ono koje ubija. Ž iz nož, bodež, muž (trebo sam jučer objavit post). Puž. Auuu, puževi su zli. Ubice! Kad ti se neko zamjeri, a ti njemu: Doć će i tebi puževi u vrt! I tako svaka dva tjedan po par dana po par sati guram kosilice, i nema više problema s ložama. Cijelu zimu ću kosit! Malo za jedan božić, malo za drugi, malo za advent, malo za peplnicu, malo za svećnicu i proljeće je tu.

Duff

Duff, Duff, Duff, Duff, Du, Du, Du, … Nije Ursus. Traktor. Ne međed. Piva je. Bio u potrazi po trgovini za Erdingerom i nađem ga, uzmem ga. Svrnem pogled na donju policu i kad tamo limenke Duffa. Woo-hoo! Odma mi se ukazao žuti debeli ćelavi iz Springfielda. mmmmmmmm beer mmmmmmmm

Planiram, planiram, ali ništa ne ostvarim. Tako sam prva dva tjedna u kolovozu mislio trčat oko 100km, pa treći tjedan imat kraći i otić na trening half u Zg. I onda cijeli tjedan iza lagano, tak dabudem svjež za subotu. Ništa. Svaki tjedan u kolovozu sam išao preko 110km. E, dosta je bilo. Idući tjedan ću ić stvarno samo 70km. Duffa mi!

Bilo je zanimljivih treninga, 4 x badgers mile (grbava makadamska milja), pa 3×3′ + 4×2′ + 5×1′ s minutom odmora. Kupio sam nove tenisice čija je cijena nešto kao: trči samo po tepihu u sobi, pa onda imam i dva treninga na umjetnoj travi. Nakon dugo vremena, dobro dođe i trčanje po ravnom. Prvi trening u novim tenisicama je bio 3km + 2km + 1km. Tolko je bilo dobro da sam trening nazvo Hajde da se drogiramo i objavio post je fejstagramu:

Ovaj tjedan sam odradio i drugi trening na umjetnoj i na speedu, 60′ minuta jačije. Prvi radni dan nakon GO. 15:30. Sunčina. 28 celzijevaca. Bilo je ok. Nisam zakuho. Na GO (skoro 4 tjedna) sam sve trčao ujutro, dio i po ladovini. Dosta treninga sam odradio samo na kavi. Ustaneš se, rokneš kavu, dva deci vode i odeš. Prije mi je to bila nemoguća misija, a sad mi je to bilo baš ok.

Subote su bile rezervirane za 34km planiranih, pa 29km neplaniranih, skoro 27km neplaniranih (bez okrepe), ali sam napravio lijep pravi Badger’s Drift krug (nisu svi putevi pokošeni, pa je trening nazvan: Prek’ lobode do slobode! Ipak sam ja Komandant). I jučer 36km planiranih. Nije da se nikad ne držim plana.

Napokon su i nasipe pokosili. Obećo sam da neću puno trčat puno sljedeći tjedan, pa ću u subotu ići jedan novi krugić u koji ćemo ubacit i Glogovnicu.

Kad sam već spomenuo Glogovnicu. Onda i par ekskluziva za kraj.

Planiram (opet) prebacit područje djelovanja južno od Glogovnice na područje Marča Beaversa (nisu još to spoznali, ali spoznat će). Zamislite te fajtove: Samo u vašoj šumi! The Clash of Titans! Marča Beavers vs Bukovec Badgers!

U planu imam i CaymanBadgerPike’s Drift. Strašno nešto! Borik, Tučenik, Pokasin, Črnec, Fuka, Borik! Krug od oko cirka 40-50km!

I za kraj Maraton pomoćnog radnika na željeznici. Trči se za branitelje, bolesnu decu, mleko, gospu …. Što ne bi i za pomoćne radnike na željeznici? Kad to ekipa iz Radničke fronte vidi odma će me učlaniti, kakav pripravnički, kakvi mentori.

Rigoletto

Nastavio sam s treninzima kao i dosada. Bez ikakvog unaprijed zadanog tempa, osim za lagane za koje pazim da budu lagani. Često na početku treninga ne znam ni kud ću trčat, ni koliko. Odrađujem i neke proste putače jednom tjedno. Tipa 17×30”, 13×1′, 11×90”, 11×2′, 7×3′, sve na osjećaj. Dobar je osjećaj. U subotu sam odradio, nakon dva mjeseca, i jedan yad. Onako, na osjećaj. Opet, dobar osjećaj. Jedna okrepa nakon 22km. Nikad brži na treningu. Pa mi palo napamet da bi mogao otić i na neki plaćeni trening. Da istestiram te svoje osjećaje, onak za pravo.

Od ranije imam uplaćen jedan trening od 21,1 km koji bi se trebao održat 23.08. u 08:00 sati u Zagrebu. Inicijalno sam bio spreman napravit otpis, ali obzirom da je do sada ljeto prilično kilavo, možda će i nedjelja biti kilava, pa što ne probat. Isto tako, poslije subotnjeg yad-a, palo mi je napamet da bi mogao napravit i jedan plaćeni trening od 42,2 km i 35kn u listopadu u Zagrebu. Pa sam išao malo bacit pogled na web stranicu. Blokiran sam i dalje na fejsu, pa mi ne iskaču objave, pa sam išao i tamo malo pogledat i imam kaj videt. Dva prsta u usta i bit će mi super! Entuzijazam glede tog treninga mi je naglo splasnuo.

Stare Nike Epic React Flyknit blizu su hiljadarki. Odlične su mi, ali nekako mi se čini da će ih prestat proizvodit, pa sam odlučio ubost Nike Epic React Flyknit 2. Dok ih još ima. Valjda će bit dobre kao jedinica. U međuvremenu sam otrčao i stotinjak kilometara u Nike React Infinity Run Flyknit. Bakanđe.

Kontekst

Možda su neki upamtili da sam svečano obećo da neću više nikad na trke. Čak ni onda. Pogledaš ciljnu listu Vrbovca i eno me tamo. Mogo bi neko pomislit da ne stojim kod svojih obećanja. To bi značilo da se izjave vade iz konteksta. Kontekst je takav da nisam trčao utrku, već trening. Ha! Ti Boga! Je, nek, kontekst, živio kontekst!

Kontekst je takav da sam u tjednu kad trčim više od sto km (tri tjedna više od sto, jedan manje). Treba sad rasporedit kilometražu kroz tjedan, pa sam se odlučio za varijantu: pondelek 20, tork 18, sreda 16, četrtek 14, petek niš, sobota 12 i nedelja 21. Naravno, da sam otrčo svaki dan malo više. Da slučajno ne sfali. Tak da sam nakupil 84km do nedelje. Nisam išel ništa jako jer sam prošli četrtek išo jako, samo sam u sredu napravil 17×30”. Cijeli tjedan nisam stigel napravit vježbe snage, pa sam ih napravil v sobotu. Eto, vidite da trčim trening, a ne trku. Osim toga došel sam na “trku” jedva 15 minut prije starta, pokupil broj, nis se zagrijaval, a ni kavu popil, a nakon “trke” sam vrnul broj, zel majcu i pravac doma. Kontekst, a ne trka.

Što se tiče samog treninga, zadovoljan sam. Toliko sam zadovoljan, da više nikad neću ić na trku u Vrbovec, čak ni onda, već samo na treninge. Hebi ga, kad sam brži na treningu, nek na trci.

Trainspotting

Već dugo vremena trčim svaki trening sa sluškama na uškama. Danas sam odlučio da ću na Stravi stavit uz svaki trening i hit dana u opis. Hit dana je ona pjesma koja te hiti na pleča, ak nemre na pleča, onda na glavu i tak. Je nek. I pustiš si ju bar još jempu, dvaput, …. Prvijenac je Iggy Pop: Lust for life. Kad ju čujem prva stvar koja mi je pred očima je Rentonov trk. Kakav Rocky, Chariotsi i ostali bakrači, najjakija trkačka scena u filmu. Ever. Btw. nisam gledao film. A knjigu moram ponovno pročitat.

Od zadnjeg pisanja sam ubo još koju novu rutu. Pazi ovo. Uđeš u Bukovec (HŠovcima je to Bukovac. Strašno!) kod Borika, pa se spustiš prema Žukovcu, pa izađeš iz šume, pa po polju i opet šumi, izađeš na ulaz u Habjanovec s žukovečke strane, pa po asfaltu kreneš prema Fuki, ali nakon vinograda skreneš na makadam (tam kod 7G gejcovih čiperaša – uslikat ću vam ih jednom) i onda drito po makadamu i poljskom putu do Koritne, pa asfaltom prema Zabrđu, ali pred Zabrđem opet na poljski put, pa opet na asfalt, u neku zabrčku (pitanje za maturu) ulicu, pa niz nju do prvog makadama, pa u šumu, pa evo Fuke i lovačke kuće, pa spuštanje prema jezeru, pa po asfaltu prema Cugovcu, pa skretanje na makadam uz brzu cestu i trk prema Starom Glogu, pa nastavak prema Novoj Kapeli i ponovni ulazak u Bukovec i finiširanje pred Borikom. Mogo sam i sliku stavit, ali nije vam ovo strafejstagram, već blog, pa čitajte. I tak 22 i frtalj @ 4:17 pred dva tjedna (danas @ 4:13). Cijelo vrijeme valovito. Nikad takve udaljenosti tak brzo na treningu trčo nisam. Da nema korone ne bi tuda trčao, jer bi se vjerojatno pripremao za nekakvu bezveznu utrku. Ma sve su bezvezne. Neću više ić na trke. Nikad. Čak ni onda.

Ali nije to jedina ruta koja se otvorila. Isto tako u tim svojim istraživanjima sam krenuo trčat uz novu prugu, da vidim dokle se može. Gradec, Podjales, Repinec, Festinec, Pokasin i skoro Križevci, Prikraj. I sad taman fali ficlek puta od Črnca prema Vrbovcu. Ne meže. I vidi čuda. Odjednom Meže! Nema više ne meže! Možemo! Napokon i zadnji dio puta uz prugu od Vrbovca do Črnca probijen. Sad Možemo! odradit i yadčinu kodnog imena Brčko – Banovići: Gradec – Križevci – Gradec – Vrbovec – Gradec. Ko što se može zaključit, baza je Gradec. Kod spomenika palim borcima NOB-a. Je nek, a di drugdje, ti Boga. Poslije Možemo! i ladno pivo popit!

Nisam se prijavljivao na ove virtualne trke/lige. Nije mi bilo to nešto primamljivo, ali lijepo da se to organiziralo. Vidio sam da je gomila ljudi bila sretna i to je jedino važno. Ali ipak, kad sam vidio da Radenci pozivaju da se samo neko trčanje tamo neku subotu heštaguje, nisam mogu izdržat. Nije mi se dalo trčat maraton, a nije ni polumaraton, pa sam otrčo ni vrit ni mimo. Tri frtlja maratona. @ 4:30. Kak? Pa tak. Kreneš, odradiš dvajsdva, pa uzmeš okrepu i baciš pogled na tempo, pa se upitaš pa jel Možemo! spustit to na 4:30? Ma Možemo! Usput, i tu sam uspio ugurat dio po kojem još nisam trčao.

Što se tiče isprobavanja Nike Epic React Infinity … (kako li se već zovu), pa ništa.  Sljedeća x tjedna su ključna.

Komandant Sava

Dan nakon zadnje objave na blogu sam moral promjenit ime na Stravi. Franju Tahyja je zamijenio Komandant Sava Kovačević. Najbolje da sam sebe citiram (s fb-e i ig-e):
Da parafraziramo druga Hipokrata: Očajna vremena zahtijevaju očajne mjere. Ko da nije dovoljno da HŠovci ruše sve po redu (pa di će se onda jazavci iz Bukovca preselit? Na Iblerov trg? Ti boga!), nego su još svako malo postavili table: Zabranjen ulaz neovlaštenim osobama. Ti boga! Pa kaj ovi z motorkama su prokuristi, sa sekirama zakonski zastupnici, a s traktorima opunomoćenici? I onda idem dalje i odjednom se još i nekakva pruga pojavi, a fali mi još kilometar. Dođe čoeku da je digne u zrak. Tako da sam odlučio obnoviti uspomenu na vremena kad se znalo ko je gazda u šumama! Je nek! I gorama! Ti boga!
I ne samo to! Dan poslije vijest o spašavanju jazavca iz nekakve jame u Zagrebu! (link) Isto tako sam vidio da su nekakvi merkati po fb-u počeli spikati o ilegalcima, kretanjima po šumama, poljima, bla, bla, bla, ajde ekipa smanjite doživljaj. Ništa vi ne znate. Zna se ko zna. Sava zna.

U ova tri tjedna sam otkrio još nekoliko odličnih staza i stazica za trčanje pa se nekim čudom i tjedna kilometraža umnožila: 112 km, 107 km, 112 km. Nikad nisam imao toliko kilometara zaredom u tri tjedna. I dalje trčim bez nekog posebnog plana. Kad krenem s trčanjem čak nisam ni siguran koliko i kako brzo ću trčat. Osjećao sam se nešto kilavo u ponedjeljak, utorak i srijedu zadnji tjedan, a onda sam u četvrtak lupio 22 i nešto km na 4:24, bez okrepe, bez majice, bez ubijanja. Možda vura krivo mjeri (btw. izašao je novi Polar. Strašno! Dobar mi je i ovaj koji imam, ali možda krivo mjeri, ma sigurno krivo mjeri, a novi možda mjeri točno, ma sigurno mjeri točno, još samo 99 puta napisat i ….). Idući tjedan ću ipak smanjit kilometražu. Tjedan za odmor. Mislio sam krenut s putačima ponovno, bar stotke, ali ne znam.

Nove tenisice još nisam isprobao. Vjerojatno hoću uskoro. Sljedeća dva tjedna su ključna. Opro sam danas i tri para starih tenisica. Izgledale su, kako da kažem, pa ono, izgledale su tako da su mi malo trnci prolazili prilikom obuvanja: Oćel me što sad ugrist?

Bla, bla, bla

Bla bla bla bla bla ko zna bla bla bla hoće blabla li bla bla itko čitat ovo? Bla bla bla malo bla previše sam bla bla bla bla pojeo bla za bla bla bla doručak pa mi bla je blabla bal bačččččč teško bla nać bla bla bla riječi bla bla bla blllllllaaaaaaaaaaaaa u bla. Bla. Bla.

Nakon potresa (ali nevezeno uz potres, bilo je ladno vani) sam uzeo skoro tjedan dana pauzu od trčanja. Malo sam vrtio sobni i radio neke vježbe. Pa sam od 28. ožujak krenuo s pripremama za nešto u jesen. Samo lagana trčanja. možda sam samo jednom trčao u bržem tempu od 5:00. Ako jesam, vjerojatno je tempo bio 4:58. Pitanje kad će se išta trčat pa ne vidim neki smisao da se idem nešto posebno mrcvarit. Pustit ću dušu i tijelo da odmaraju u trčanju još koji mjesec. Super je kaj je suša, vegetacija još nije bujna, a i ukinuli su propusnice između tih naših par sela, pa sad imam priliku trčati po nekim dijelovima di još nisam trčao. Baš mi je gušt, vedro je, sunce sije, čoeka, ni vuka nije.

Primjetio sam da i novi fitnes guru Mrle ima iste tajice kao i ja. Što ćete, veliki umovi …. Naravno, proslavio sam to lo stille kaluđerica (s ajtijevskim brkom) selfijem. Btw. obzirom da frizeri ne rade, čupe rastu, mogli bi i brkove pustit, pa se vratit u sedemdesete. Prefontaineovska čupa i brk.

Radim od doma već 4 tjedna. Kljucam po lapu. Mogao sam si uzet i monitor doma, dock, …, ali nije mi se dalo. A i pitanje jel bi mi sve stalo na stol. Nije tak loše radit od doma. Obzirom da imam naviku ranog ustajanja, uglavnom sam od pol sedam na poslu. Do tri. Ipak. Propisi su propisi. Možda radim čak i previše. Miš mi je crko, pa sam moro ići kupovat novog. U KTC-u. Dobar je. Svjetli u tri boje. Trošim i firmin internet. Preko moba. S druge strane, kad smo sjedili u firmi onda se na veliki petak radilo skraćeno. Ove godine se nije radilo skraćeno. Mogo bi se naviknut. Možda bi se mogo i naviknut da tako radim i za neku drugu firmu. Naravno, ne firmu sa sjedištem u Hrvatskoj, obzirom na dokazanu uspješnost lijepe naše u oporavcima od gospodarskih kriza.

Pitanje hoću li što trčat na jesen ili ne. Zg proljetni half je odgođen, pa kad sam već to platio valjda ću to i trčat. Namur maraton je otkazan i dobio sam 40% startnine nazad. Nisam još do sad trčao Rijeku maraton, pa bi onda možda mogao nju trčat. Tek toliko da stavim čvrklju u tekicu. Još u veljači sam uplatio startninu za Split maraton 2021. Zato!

Prije mjesec dana sam kupio Nike React Infinity Run Flyknit tenisice. Bile su previše crvene da bi propustio. Kao smanjuju mogućnost ozljeda za 30% pa što god to značilo. Nisam još trčao u njima, pa ćemo da vidimo. Planirao sam uzet Cliftonice, ali se nikako dočekat da budu 80 ojra. Ne da mi se dat više za nešto za što nisam siguran da će izdržat hiljadarku. Nikeice će izdržat i izgledat prilično dobro.

Otvoreno pismo Juričanu

Read very carefully, I shall write this only once. Jazavci su vrlo pristojne, plahe, drage, osjećajne, pametne, umiljate, brze, dobre ko kruh, životinjice, al kad im staneš na rep, eeee, beži, … Isto tako postoji respektabilan i ugledan running team, Bukovec Badgers, (Jazavci z Bukovca). Osim toga i predsjednik Trump pokazuje određnu dozu fascinacije jazavcima:

I sad ti tu meni po fejsbucima, novinama, televizijama, ove nekakve političke bezveznjake nazivaš jazavcima. Gaziš mi po repu, a dobri smo si. Počni bežat. Nisam spor.

Ukratko, mani se jazavaca. Nađi si neku drugu živinu. Kajmani i štuke su zauzeti također. Kajjaznam, merkati su slobodni.

Positive Split

Radim predveče neki đir po zapadnoj obali. Sjede dvije babe na klupi i razgovaraju. Prolazim i veli jedna: a kajjaznam! Hebote!

Maraton za 3:05. Prva polovica za 1:31. Nisam pratio tempo na satu. Trčalo se na osjećaj. Bilo je ok do pred kraj kad me počeo hvatat grč (ili ozljeda) ispod dupeta na desnoj nozi i to na nizbrdicama. Pa sam moral hodat. I pokušaji laganog trčanja su bili problematični. Na uzbrdicama je bilo ok. Možda bi i minutu bio brži, ali opet bi to bio positive split. Imam još izlika, ali ostavit ću ih za drugi put. Ne smijem ih sad stavljat da se ne pretvorim u kmekmejaznam.

Možda su me malo i splitski polumaratoni prevarili. Oni se daju brzo istrčat. Odradiš ga, a kao ostatak je lakši. Jedna je stvar odradit polumaraton brzo, a druga dva takva malo sporije. A malo je i ugrijalo. Bio sam pristojno nasoljen. Da li sam (ne)zadovoljan? Nisam. Bilo mi je lijepo. Staza mi je vrlo dobra. Bolja mi je od Amsterdama.

Meni je cijeli event odličan. Sve mi izgleda dobro organizirano. Okrepe oke. Volonteri odlični. Promet potpuno zatvoren. Ne znam kak su funkcionirale garderobe (obzirom da sam smješten u hotelu na rivi), ali sve mi je izgledalo logično. Šator s jedne, kamioni u koje se predaju vrećice s robom s druge strane. Pasta party ko pasta party, ništ posebno, a bilo je i krafni. Split je specifičan i po tome što su jedini u nas koji znaju složiti suvisle startne zone. Odradili su dobru školu s polumaratonima i ovaj maraton je bila logična i uspješna nadogradnja. Još jedan positive Split. Još samo 366 dana do idućeg Splita.

Pijem i treću pivu danas. Možda da osnujem i još jedan running team: Alcoholica Unidad! Space izdrži!