Otvoreno pismo Juričanu

Read very carefully, I shall write this only once. Jazavci su vrlo pristojne, plahe, drage, osjećajne, pametne, umiljate, brze, dobre ko kruh, životinjice, al kad im staneš na rep, eeee, beži, … Isto tako postoji respektabilan i ugledan running team, Bukovec Badgers, (Jazavci z Bukovca). Osim toga i predsjednik Trump pokazuje određnu dozu fascinacije jazavcima:

I sad ti tu meni po fejsbucima, novinama, televizijama, ove nekakve političke bezveznjake nazivaš jazavcima. Gaziš mi po repu, a dobri smo si. Počni bežat. Nisam spor.

Ukratko, mani se jazavaca. Nađi si neku drugu živinu. Kajmani i štuke su zauzeti također. Kajjaznam, merkati su slobodni.

Positive Split

Radim predveče neki đir po zapadnoj obali. Sjede dvije babe na klupi i razgovaraju. Prolazim i veli jedna: a kajjaznam! Hebote!

Maraton za 3:05. Prva polovica za 1:31. Nisam pratio tempo na satu. Trčalo se na osjećaj. Bilo je ok do pred kraj kad me počeo hvatat grč (ili ozljeda) ispod dupeta na desnoj nozi i to na nizbrdicama. Pa sam moral hodat. I pokušaji laganog trčanja su bili problematični. Na uzbrdicama je bilo ok. Možda bi i minutu bio brži, ali opet bi to bio positive split. Imam još izlika, ali ostavit ću ih za drugi put. Ne smijem ih sad stavljat da se ne pretvorim u kmekmejaznam.

Možda su me malo i splitski polumaratoni prevarili. Oni se daju brzo istrčat. Odradiš ga, a kao ostatak je lakši. Jedna je stvar odradit polumaraton brzo, a druga dva takva malo sporije. A malo je i ugrijalo. Bio sam pristojno nasoljen. Da li sam (ne)zadovoljan? Nisam. Bilo mi je lijepo. Staza mi je vrlo dobra. Bolja mi je od Amsterdama.

Meni je cijeli event odličan. Sve mi izgleda dobro organizirano. Okrepe oke. Volonteri odlični. Promet potpuno zatvoren. Ne znam kak su funkcionirale garderobe (obzirom da sam smješten u hotelu na rivi), ali sve mi je izgledalo logično. Šator s jedne, kamioni u koje se predaju vrećice s robom s druge strane. Pasta party ko pasta party, ništ posebno, a bilo je i krafni. Split je specifičan i po tome što su jedini u nas koji znaju složiti suvisle startne zone. Odradili su dobru školu s polumaratonima i ovaj maraton je bila logična i uspješna nadogradnja. Još jedan positive Split. Još samo 366 dana do idućeg Splita.

Pijem i treću pivu danas. Možda da osnujem i još jedan running team: Alcoholica Unidad! Space izdrži!

Gad demet

Prije koji tjedan sam na nekom nedjeljnom rastrčavanju sreo Tomu, pa odradili zajedno par kilometara, te popričali o pripremama za Splitski maraton. I tako kaže Tomo da će vjerojatno na zimski half u Varaždin, a ja kažem da neću jer ću dan ranije radit dužinu, a možda i hoću jer ako bude snijega, leda i slično, onda ću i ja tamo odradit dužinu, a ne po Badger’s Driftu. Ne bi bilo prvi put.

I tako stigao TAJ vikend, TA subota. Nema leda, snijega, nije minus iljadu. Jedina dvojba je trčat s majicom ili bez. Wtf?!? Gad demet, navečer sam umjesto kuhanog vina moro pit pivu. Pa di toga ima? Greta, spasi nas!

Što se tiče samog subotnjeg yadovanja, mogu reć da sam se ugodno iznenadio. U tjednu sam odradio u utorak 13×1′ (tako, tako, gad demet, valjda zato jer nisam dugo prostačio). Pa sam odlučio da ću i u četvrtak odradit malo jači trening. Što god to značilo. Dvoumio sam se između stotki ili nekakvog tempa, da bi na kraju u četvrtak odradio 2 x frtalj eminema. Prvo sam mislio to ići u nekom tempu maratona, ali nisam, pa je prvi frtalj bio na 3:59, a drugi na 3:52. Gad demet. Pa sam se pobojao da sam se možda malo zatuko pred subotu, a još je najavljeno da bude toplo, sunčano, vjetrovito, gad demet. (E da su mi vremenski uvjeti kao što su bili prethodnu subotu. Kako sam se izgušto tada na trčanju. I ne samo to. Naziv treninga na stravi: mica (für Katarina P.) Nema dalje. Ja sam GOAT u imenovanju treninga) U petak sam se odlučio propisno pripremit za subotnje yadovanje. Pojačano ugljikohidrati, hidratacija, voće s vlaknima, … Plan je bilo odradit 3 eminema. Onako na osjećaj. Da ne bude teško. Bilo je pitanje i koliko okrepa za vrijeme yada. Dvije ili tri? Na koncu se odlučio za dvije. I tako krenuo ja trčat. Prva okrepa nakon 15 i po km. Po litre dm izotonika, dva i po deci vode i gel. Tempo za tih 15,5 km – 4:45. Nakon sljedećih 14km druga okrepa ista kao prva. Tempo za 29,5 km – 4:38. Na kraju skoro 38 i po u tempu 4:34. Osjećaj je bio baš dobar. Gad demet. Valjda se nisam zatuko.

Do Splita planiram odradit još 3 jača treninga i 12 lakših. Bu dost?

Wooly Bully

Wooly bully, wooly bully, wooly bully, wooly bully, wooly bully!
Vule bule, vule bule, vule bule, vule bule, vule bule! To je prava pjesma za trčanje. Odma se ubrzam. Neke Rocky šeme i slični bakrači: đada, điboni, gonna fly away now! (and, da citiram Smeagola, never come back, hi, hi hi, hi)

Trčo u subotu prije desetak dana yad od 35 km. Obzirom da nisam bio dovoljno yad-an u siječnju, onda sam se na tom trčanju odlučio da ću se i tjedan kasnije yad-ati. I tako sam prvo grunto da ću odradit yad-ovanje od 30km. A možda bi mogo i 32km. A onda mi se ukazo Slim Shady. Yeah! The way I am! O da! Vule bule, vule bule! Pisa test se trči! Pisa vam materina! Wooo Hoooo!

Što je:
WU frtalj eminema
+ 5 x po frtlja eminema, RR frtalj frtlja eminema
+ SR frtalj eminema
+ 5 x po frtlja eminema, RR frtalj frtlja eminema
+ CD frtalj eminema?

1. surferski yad
2. dupli eminem s pdv-om
3. Miroslav Škoro

Napomena: dva odgovora su točna.

Inicijalno sam mislio ponudit samo dva točna odgovora, al jebi ga, moraš imat i treću opciju. To je sad in. Cijeli test je odrađen u Bukovcu. Bila je neka rosulja koja se i mjestimice ledila na podlozi. Bukovec voli svoje jazavce, pa se taman našla ruta od po frtlja eminema na kojoj s nije ledilo. Ti Boga! (ko što kaže Ilustrisimus) Ne može nam niko ništa, jači smo i od treće opcije, …. Baš mi je nekako brzo prošao taj trening. Do nedjelje ujutro je palo 1-2 cm snijega. Taman. Pa sam odma zaduplo planirano rastrčavanje. Za desetak dana još odradit i zadnje yad-ovanje pred Split. Jedno tri eminema bi bilo dosta. Vule bule!

Frtljovanje

Nastavio sam s pripremama za maraton u Splitu po eminemovom trening planu. To se odnosi samo na “ozbiljne” trening sesije. Plan je takav da ima i puno frtljova. Primjerice, dosada sam trčao vake treninge:

  • 4x(po frtlja eminema)
  • 2x(4x(frtalj frtlja eminema))
  • 3x(frtalj eminema)
  • dupli eminem s pdv-om (čak sam i yad uspio zaeminemovat)
  • eminem
  • 11x(frtalj frtlja frtlja eminema) + 11x(po frtlja frtlja frtlja eminema)

Zanima me koliko će mi treninga trebat da se potpuno zafrtljam. Cijelu frtljanciju može se i pratit. Mi, Franjo Tahy, smo jedan na Stravi. Ukoliko ovo ne uspije ko maraton trening plan (recimo, dođu zampovci i uapse me), možda može ko zadaci za pisa test.

Raspale mi se još jedne Clifton 4 Hoke. Ove su dogurale do 850km. Nisam nježan prema tenisicama, ne pazim ih, uglavnom sam ih trail-o i dobre su mi, ali baš da ne mogu izgurat hiljadarku. Ono. Od ispod izgledaju oke, al gornjište je za kuac. Uzet ću vjerojatno neki Clifton 6, ako budu na nekom pristojnom sniženju. Možda su izdržljivije. Pegasusice 35 mi imaju 900km, a izgledaju ko da imaju 500km. U međuvremenu čekam da mi stignu Bostonke. Davno sam imao jedne, pa me zanima kakav će biti filing. Vjerojatno ću si ubost i jedan ultraboost. Uzet još Adios? Adizero Pro? Vaporfly next? Ma ne! Đaba ti brzina, kad si ružna. A možda se proljepšaju? A možda ću htjet ganjat osobni? Damn. A onda ništa. Izist govno. Na 6 rata.

Na IG-u i FB-u sam objavio ovogodišnju reading listu u sličicama koje mi je GR lijepo pripremio, i označio tri najbolje: Les Miserables, Factfullness, A Little Hatred. Odma sam krenuo i s idućogodišnjom reading listom. Prve dvije na redu su – Seth Stephens-Davidowitz: Everybody Lies: Big Data, New Data, and What the Internet Can Tell Us About Who We Really Are (to je sve naslov) od (nisam daleko dospio, ali preporučam) i Jerzy Kosinski: The Painted Bird. Božićno je vrijeme, pa sam The Devils of Loudun, ostavio za korizmu. Kad sam već kod Huxleya, bit će na repertoaru i Brave New World. A pazi sad, prije njega Zamjatinov Mi, a nakon njega Orvellova 1984. Ha!

Stan

Ko prije koji tjedan završilo i drugi kolosijek od Vrbovca do Križevaca. Kako to već ide na Balkanu, ne radi sve. Konkretno ne radi APB. Pa se onda ne vozi semaforima već po međukolodvorskom razmaku. To ustvari znači ovo:
Bjeloglavi sup zove Kondora!
Bjeloglavi sup zove Kondora!
Prijem!
Ovdje Kondor!
Prijem!
Ja kreno iz Vrbovca, ajd možeš sad ti iz Gradeca!
Prijem!
Evo idem. Oćemo što popit kad stignemo u Zg?
Prijem!
Aj ne zajebavaj se nego zovi Plavog goluba da krene iz Križevaca!
Prijem!
Osim toga umjesto nekih vlakova na relaciji Dugo Selo – Križevci – Dugo Selo uvelo autobuse. Da smanje kašnjenje putničkih vlakova. Tako piše na hž webu. Toliko sam bio oduševljen da sam si tu objavu stavio za profilnu na fb. I tako pišem mailove hž-u. Odgovora nema. Ak će radit kakvu analizu još će ispast da sam im The biggest fan. Sincerely yours, Stan.

Trčim redovito. A i ko treniram nešto. Ko pripremam se za Splitski maraton. Pripreme idu kilavo. Nisam još ni kupio tenisice u kojima ću trčat. Ajd, dobro, odradio već i jedan yad i dve mice. Čak sam uveo sam novu vrstu treninga. Eminem. U četvrtak sam trčo po eminema. Četiri puta milja. Do maratona planiram odradit i tri kvarata (frtalja) eminema, a bome i cili eminem. A moga bi ubacit i duje. E. Izgleda da će mi ova godina bit rekordna po kilometraži. Pogledo danas, a ono 4100 km. A još ću natuć 200+ do kraja godine. Omaklo mi se. I u knjigama mi se omaklo. Planirao 20, a kad ono bit će 25.

100% sam

originalan u pronalaženju naslova za post posvećen Zagrebačkom noćnom ceneru. Toliko će mi i post biti originalan da moram da ponovim pjesmicu koju sam prepjevo povodom prijave na Cenera:

Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Da su prošla vremena ta,
Kad se nije smjelo pjevat da
Badger, badger, badger sam ja!
Kompletna ratna mornarica,
Ni Ivica, ni Marica,
Ni željezna zavjesa,
Ni nedostatak jogurta,
Ne mogu spriječit da 
Pjevam badger, badger, badger sam ja!
Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Trala la lalala lala la lala lalala la!

S obzirom na promijenjene okolnosti dodo sam još dva stiha. Jedan u rđavoj, drugi u bijeloj boji (što’š, bilo je samo bijelih).

Nakon Dugog Sela sam nastavio s neobaveznim trčanjem, pa sam tako u subotu imao lagano istraživanje novih teritorija u Bukovcu. I onda je to ispalo 10km@6:00. Nisam ih još zapišavao, tj. obilježavo jer sad će past dosta kiše, pa je pitanje oćemo li mi badgersi tamo migrirat. Opet sam zapetljo u neko trnje, pa sam se ranio, ali namjerno nisam sliko i šero. Zadnja dva puta sam se naknadno ozlijedio nakon slikanja i šeranja. Treći put ću pametnije. Usput sam se u subotu družio i s flaksericom. Valjda zadnji put ove godine.

Ko i obično, da smanjim ispuštanje ceodva (nisam u html modu) krenuo sam na Cener vlakom. I naravno problemi. Vlak je kasnio 30 minuta, pa sam kavu, umjesto u Zagrebu, morao popit u Dugom Selu. I ne samo to. Još sam dobio i ukor od Bivše Naručiteljice Teksta na podizanju startnog paketa. Među prvima se prijavim, među prvima platim i onda među zadnjima dođem podignut paket. A da vlak nije kasnio sve bi bilo ok.

Zagrijavao sam se još sporije nego u Dugom Selu. Hodaš, pa sretneš nekog, pa popričaš. Hodaš, pa sretneš nekog, pa popričaš. Hodaš, pa sretneš nekog, pa popričaš. Hodaš, pa sretneš nekog, pa popričaš … I tako dođe i 20 minuta do starta, trebao bi i pišat, auuuu, gužva je. Odustajem. Neda mi se ići tražit nekakav birc. Mogao bi i negdje i u parkiću. Ni u ludilu. Uhvatit će me. Dva Milana Bandića su najavila dolazak na trku. Noć je. Nema zajebancije s Batmanima po noći. Ako im pokažem kaj mi piše na broju, stavit će me u ZOO. Odoh u startni prostor, pa sretnem dvojac iz AK Vrbovec, pa sam onda ostal s njima u drugoj startnoj zoni. Imali su ljudi uvjerljive argumente za ostanak.

Odjednom start. Standardno gužvovito. Nakon otprilike dva kilometra mi se situacija raščistila (Pandu sam prestigo nakon kilometar i po), a i zagrijao sam se zaozbiljno, pa sam zadnjih 8km išao u tempu oko 4:00. Dobro sam se osjećao na tom tempu. Bilo je prostora da još malo stisnem, ali čemu. Pred sam kraj sam malo prikočio tako da mi skretanje prema cilju prođe bezbolno. Nisam imao apsolutno nikakav plan za utrku. Mislio sam da je ovo divna prilika za istrčat PW. I uspio sam. Pogoršao sam svojih najgorih 10km za 8 sekundi i sad mi je PW 41:50. Bilo je gusto, da sam se još malo stisno, ili da nisam usporio, pušiona. Ovako imam bar nekakav uspjeh u ovoj godini. Ova varijanta sa dva kruga mi je bolja od prethodne sa tri kruga. Vrijeme je poslužilo. Bilo je puno gledatelja. Morat ću opet doći.

I ja sam 100% brži od Blaža. U dolasku u svlačionice. Odmah nakon ulaska u cilj sam otperjao do svlačionica. Trebalo je i pišanje još obavit. Naravno, svlačionica prazna. Zaboravio pitat zaštitara dal sam prvi. Damn. Brzo se presvuko pa na vlak. Doma popio pivu. Valjda je zadnja ove godine. Studeni je. Vrijeme je za vino.