Die Ende

U subotu, nakon Varaždina, mislil sam si otrčat maraton na treningu. Na trisprvom sam ipak pomislio da to nije dobra ideja pa sam smanjio brzinu i odradio yadnih 36km. Bilo sparno i teško trčat. Valjda nisam po ljetu trčal po suncu. Mislim jesam, ali očito nisam dovoljno. Srećom, nisam išel na visinske pripreme. Jebote, što bi tek onda bio loš. Nakon toga mi je ostalo još otrčat i B2Run u četvrtak. Čak sam odradio i tapering u srijedu. Počeo pljusak na 5km pa sam pobjego u auto. B2Run. Propustio slikanje. Bio na zagrijavanju. Otrčao za 19:05. Bio sam prvi. Od bankara (neću valjda završit na šalteru) I u garderobi. Pojeo burger, popio pivu, pala noć, ošo ća.

Mislio sam završit sezonu nakon B2Runa, ali sam se odlučio još malo rastrčat u subotu, pa ću onda završit sezonu. Pa onda neću pisat blog u petak, već u subotu. Obzirom da se u utorak slavi izlazak iz Juge (a u stvarnosti se ne slavi), onda sam na HUPov užas naumio ne ić na poso u ponedjeljak, onda je bezveze se ne rastrčavat i u nedjelju, ponedjeljak i utorak. Pa sam se rastrčo. Osim toga, ako u Machicama otrčim još 23 km imat će preko 1000km pa ih mogu umirovit. Pa sam otrčo i umirovio ih. Pa sam ih išao oprat, a da se ne peru same oprao sam i Cliftonice i Pegasusice. Obje su na 650km, pa će trebat kupit nove tenisice. Bacio malo oko na šopove. Sve neke rugobe. Morat ću samo po mraku trčat. Pa sam mislio jučer pisat blog. Pa sam odusto jer mi je još malo falilo da završim Rat i mir. Pa sam usput završio i 50 Things That Made the Modern Economy. Pa sam odmah počeo čitat Životinjsku farmu i The Big Short (gledo drugu polovicu filma). Ajd sad mogu ići pisat blog o sezoni.

Završio sezonu. Napokon.

Kraj.

Špancirfest

U subotu sam, inicijalno, mislio odradit laganih deset po ravnom. Pa sam otišao trčat na Badgers Drift koji je valovit. Pa kad sam već tamo, onda ću otrčat dvanajst. Pa sam skrenuo, pa ajde bu petnajst. Pa onda sam opet skrenuo (fizički), već sam na osamnajst i po, a bezveze mi to pa ću napravit još kilometar i po da imam dvajst. A neću se sad okrenut, idem do asvalta, pa ću se tamo okrenut. I eto dvajsjedan i po na 4:50. I što sad sutra? Gruntam, gruntam, uuu, vidi, nox zove na pivu! Jupi!

Sutra. Nisam nikad bio na Špancirfestu. Ne da mi se. Ne sjećam se ni kad sam zadnji put bio na Kaj su jeli naši stari. Ne da mi se (možda bi mogo ići kad će tema manifestacije bit banana). Umjesto da trčim, mogo bi se špancirat po Varaždinu. Stigo, popio kavu. Presvuko se. Obuo crvene nike flyknit epic react. Ipak. Prije dva tjedna sam popušio žuljeve u njima. Izignoriro zagrijavanje u potpunosti. Na startu sam stao u debelu pozadinu. Uvjeravam ljude da ću se šetat. (Lažem ih u oči.) Krene trka. Tako trčim. Pa tako stignem neke poznate ljude, pa malo popričam, pa odem malo naprijed, pa opet sretnem nekog poznatog, pa popričam, pa odem naprijed, … Uredno se zaustavim na okrepi. Krenem dalje, u susret nam dolazi ekipa koja je prošla prvi okret. Gledam ja to, i grunat si, pa kakvi su to sad jazavci ispred mene, pa nemoj me je… Prvih 5km na 4:31, drugih 5km na 4:07, trećih 5km na 3:59, četvrtih 5km na 3:57, a onda sam malo usporio. Nije mi dalo još ovog jednog prestizat. Ove godine je bila nova trasa. Bilo je dosta kruženja po gradu, a vratio nam se nadvožnjak i kuruza. Meni ok. Nakon trke na pivu s ekipom. Nakon pive sam dobio na i pivo na poklon. Valjevsko. Pri povratku doma sam promašio skretanje na autoput, pa sam išao starom cestom do Novog Marofa. Osim Poljaka na utrci bilo je i Poljaka na autoputu. I to kolona Poljske vojske. Wtf!? Naša vojska se naterava po Varaždinu, a ovi napadaju!

Prijavio sam se u međuvremenu i na Martinski polumaraton i ZG noćni cener. Prijava na cener me 100%tno motivirala da otipkam pjesmicu. Toliko je dobra da je moram ponovno otipkat:

Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Da su prošla vremena ta,
Kad se nije smjelo pjevat da
Badger, badger, badger sam ja!
Kompletna ratna mornarica,
Ni Ivica, ni Marica,
Ne mogu spriječit da 
Pjevam badger, badger, badger sam ja!
Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Trala la lalala lala la lala lalala la!

Fali još ovaj dio:
Slušate curice važne su stvari,
Nije Volter, Ripper časti!

Franjo Tahy

Jezik za gubec? No. Maraton? No. Prošli ponedjeljak sam išo trčat nekakvi jači trening. 10km. 4:15 tempo. Umjesto da to odradim na nekakvoj normalnoj podlozi, ošo sam na neku divljinu. Neispeglan makadam, nepokošen, al ugažen poljski put, staza kroz kuruzu i još adioske na nogama. Što uopće može poći krivo? 9 kilometar. No. Skoro sam se rasplako. No. Odradil sam još jedan kilometar. Pa još 6 laganih do auta. A i adioske su se malo rasporile. Navečer sam si odgledo Planetu majmuna: Postanak. Omiljen citat iz filma: No.

Odlučio sam trčat ostatak tjedna pomalo. U subotu sam odradio 36km. Pa do četvrtka je opet sve bilo pomalo. U četvrtak sam napravio 7x1km (od 3:45 do 3:55). U međuvremenu sam odlučio ne trčat maraton ove godine. Prevelik mi je rizik. Pripreme ću odradit. Otrčat ću Varaždin. Pomalo. Otrčat ću i B2Run, pa onda na dvotjednu pauzu. Jedino ne znam što ću radit 28.09.? Možda kakav lov na kmetove?

Promijenio sam si ime i prezime na Stravi. Ljudi i dalje kudosišu. Moram i sliku promjenit. Moram ne zaboravit i otkazat booking u Frankfurtu. Ako nekome treba soba za maratonski vikend, može uletit. Otkazat ću 11.09. u 14:46.

Brexit

Gledam koju bi trku mogo ko trčat i naletim na Midsomer Norton Half Marathon. Idem tražit fejsbuk ivent da stavim gojing, s kad ono nema! Wtf!?! Ne mogu vjerojat.. Pa u nas svaka selska trka, a bome i vatrogasna zabava imaju fejsbuk ivent. Ajde Borise, šu, šu, vodi to van, što ćete vi toliko tehnološki zaostali bit s nama u ekipi. Ajmo crta, đada, điboni, … PM (pas mater), skupio bi 17 lajkova i 3 komentara.

Stigle su mi nove tenisice Adidas Takumi Sen 5. Nanđaraste. Crvenih nije bilo (a pomalo izlaze iz mode). Najvažnije je da dobro izgledaju. Nisam ih još isprobao. Pričekal bum da adioske odu preko 800km (ubrzo). Koristit ću ih na putačima.

Malo sam podivljao s treninzima u zadnje vrijeme. Prošli tjedan sam u ponedjeljak išao nekakvu piramidu 1′ 2′ 3′ 2′ 1′ 2′ 3′ 2′ 1′ (čitao neku knjigu, pa vidio da ima takav trening, pa što si ne bi to otrčao). Pa u četvrtak sam išao 2×17′ (tempo 4:09 prva, 3:58 druga) . Pa u subotu micu surfericu. Ukupno 25,14 km. Pa je zato mica. Izmjene tempa, valovi, pa je surferica. Brojke: 4,28@5:27, 2,18@4:08, 2,32@5:09, 2,14@4:07, 2,85@5:16, 2,18@3:59, 2,33@5:11, 2,13@4:00, 4,68@5:13. Ovaj tjedan u ponedjeljak fartek 17x(1’@3:55 1’@4:35). Službeno. Neslužbeno. Svaštarenje. Skoro sve brže minutice sam išao brže, dok sam se na sporijima potpuno pogubio. Osim toga testirao sam i ponašanje sata kad je baterija pri kraju. Za razliku od nekih drugih koji samo crknu, Vantage M je, kad je baterija stigla na 5%, spremio trening i prebacio se u safe mode. Tak da mi nije usnimio zadnjih 2 i po kilometra rastrčavanja. Mislio sam danas trčat 4x1500m, ali to nije prost trening pa sam išo 3x1mi (tempo 3:52, 3:51, 3:49) + 1km (3:37). Sutra odmor, a subotu proslava toplinskog vala s yadom od 34. Kilometara. Svi ostalo treninzi su bili lagani. A bilo je i nešto treninga snage.

Sve ove jake treninge osim mice i yada odrađujem na asfaltu. Na D26. Trčim od Koritne do mosta na Črncu (2km), pa nazad, i tako par puta … Ako gledate izvještaje HAKa na HRTu možete i vidjet na 2 sekunde i sliku s rute. Na polovici rute je i most na Glogovnici u stilu nadvožnjaka pa nije ruta potpuno ravna. Imao sam malu averziju prema toj ruti, ali falit će mi kad most bude gotov. Nema prometa, nema pesov, babi iza firangi …

Očito sam posrnio. Ni srne više ne bježe kad me vide. Zadnju subotu u srpnju sam vidio na trčanju dva laneta, i umjesto da pobjegnu, blenu ko telad u šarena vrata. Pa kad sam već posrnio da provjerim jel sam polisičijo. Pozečio nisam. Jedan lagani trening sam odvojio za potragu za lisicama na mjestu gdje sam ih prije sretao. Kad sam došao vidim da se ove godine nije ništa obrađivalo. Bome se nitko nije s traktorom prepeljal, tak da samo u šorcu tud ne bum išel. Pa sam krenuo zaobilaznim putem i nakon par stotina metara ugledam neku živinu. Na prvu mi se činilo da je kakav mačak. Vjetar na mojoj strani. Približim se, a ono mala lisica. Srećom se nije okretala, pa sam joj uspio doći na 10 metara i još ići za njom još bar 50 metara. Ko pokušavala je ulovit neke miše, pa je u jednom trenu okrenula glavu i bežanija. Da sam imao mobitel prodo bi bibisiju snimku.

Commandos

Igram se, ne treniram, mislim treniram, ali ne kao commandos, osim kad se vozim vlakom bez klime. Gledam ja u desktop i upadne mi u oči ikona Commandos, pa ajde da kliknem. Gle, stal sam na predzadnjoj. Mogel bi to završit. Nakon što sam završil, probao sam instalirat i dodatnih osam misija, al ne ide (stari komp, stari windowsi, stari cede). Sjetim se da imam i steam account (kako, zašto, ne znam). Ulogiram se, a kad tamo sniženje, cijeli paket (Commandos: Behind Enemy Lines, Commandos: Beyond the Call of Duty, Commandos 2: Men of Courage, Commandos 3: Destination Berlin) za 50-60 kunića. I tako, sad tamanim naciste.

Nakon Vrbovca sam trčao 2 dana, pa sam u srijedu odmorio, pa sam onda spojio onih 6 dana u lipnju u 120km. Ne sjećam se da sam ikad skupio toliko u 6 dana (moj redovni mikrociklus, da se malo u uozbiljimo). Lipanj sam završio s 430km. Od srpnja sam ponovno počeo kao trenirat, što će reći da je srijedom nekakav ozbiljniji trening. Prve srijede je bilo 11×1′, druge 7×60”+7×45”+7×30”, treće će bit 3×10′ … Samo prosto! Subotom mica, halfling il’ yad. Ostali dani po starom. Valjda. Od kolovoza ću ozbiljnije trenirat, a od rujna ću bit još ozbiljniji. Toliko ću bit ozbiljno ozbiljan da ću si kupit nove tenisice samo za utrke. Čak neće bit ni crvene. Što se tiče utrka, nisam siguran. Možda odem u Varaždin na half, ozbiljan, ako neću, ili yadan ako ću na PH u maratonu.

Kad ne trčim barechested, furam ipod shuffle (inače mi se žice zapletu s lančićem, koji sam danas potrgo s ručnikom, a nisam ga skino sa sebe bar 25 godina, pa sam ga odnio na popravak, pa se sad osjećam malo bare, ja sam budućnost… ). Već mi se par puta natopio znojem pa ga nisam mogao ugasit. Nakon što se ispraznila baterija i posušio se, opet je proradio normalno. Koliko će to dugo funkcionirat je upitno. U pronalaženju alternativa sam se zaustavio na Sony Walkmanu. Nema kaseta (valjda svi znaju kaj su kasete), samo slušalice! Za sve drugo treba mi to drugo + slušalice.

Završio sam Hobita, pa Priču o znanosti (srednju) od Joy Hakim (pročitat ću i ostale), i bacam se na Rat i mir.

Awesome

Sinko mi se vantage m sa polar flow, pa sam ošo pogledat activity, a ono iskoči session feedback, oči mi se zacakle i klik na awesome 😀

Meni je half u Vrbovcu bio awesome. Joško? Teško.

Dakle, krenimo, redom, od mosta. Nakon posta o mostu u ponedjeljak, most je posto nedostupan, pa sam se prebacio na rezervni položaj i pričuvni most. Od ponedjeljka su krenule i vrućine. Treninge sam kroz tjedan odrađivao od 17h sa skoro nimalo hladovine. U ponedjeljak, utorak i četvrtak sam imao lagani nadzor mosta, dok je srijeda bila rezervirana za sajmište i 11x300plus. Za razliku od prethodna tri dana di sam se i dosta patio, četvrtak je već bio cool. U subotu još laganih, jutarnjih 12km. Navečer je bila obljetnica završetka osnovnjaka. Nakon večere sam si drmnul i deci crnoga. Lego sam u krevet u 2 ujutro. A bemu miša nisam mogo ići prvi doma. Karakter. To je sad in.

U nedjelju se usto u 7. Obavio sve što sam trebao i zaputio se u Vrbovec. Jedna od najtežiš stvari u pripremi trke je bilo odabrati za koji running team ću trčati. Glogovnica Pikes sam odmah u početku eliminirao. Nekako sam uvjerenja da bi Črnec Caymans imali veći marketinški potencijal u vrbovečkom kraju, ali sam se ipak na kraju odlučio za Bukovec Badgers. Start trke je u 10, vruće je, a bit će i vrućije, pa sam na glavu stavio svoju novu super ultralight anti hot crvenu rođenu u Švici, a napravljena u Kini, šiltericu. Predivna je. Stavio sam i crvene flyknit epic react patike. Nisam trčo u njima od Amsterdama lani, pa da se malo nasaftaju sa znojem. Vrijeme do starta sam proveo u hladovini. Tko se vidio zagrijavat na plus 30?

Krenuo sam iz zadnjeg reda. Da se slučajno ne zaletim na početku. Ideja je bila ići uzbrdice čvrstvo (što god to značilo), te iskoristit sve okrepe maksimalno (zaustavit se i normalno popit, umit, zalijat se), pa kak bu bu. I tak sam se u konačnici zaustavil na 9 okrepa (pa makar bile na kilometar udaljenosti). Recimo, ako samo protrčite uz okrepu i zgrabite čašu, mogu vam promaći zanimljivi detalji. Primjerice, na okrepi kod GEM-a u kanti uz stol su se hladili gemišti. Nisam si ga popil. Kaj da velim? Karakter.

Polumaraton sam završil na 1:35, a Strava veli da sam trčal 1:32. Znači, bar 3 minute sam potrošil na okrepe. Mogli bi reći da sam imal Mate Mišo trening dionica: od okrepe do okrepe … I drugi dio nakon okreta u Kamenici na 9 i po km sam odradio brže od prvog dijela. Baš sam to dobro odradil. Toliko sam si bil awesome, da sam zaboravil i pivu popit.

Utrka je bilo odlično organizirana, pa se zahvaljujem svim volonterima, vatrogascima, prijateljima i članovima AK Vrbovec. Fakat je bilo awesome.

Rokeri s Črncu

most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
sruši, sruši, most

most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
sruši, sruši most

sruši, sruši most,
sruši, sruši most,

most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
sruši, sruši most

a sad su na rasporedu želje, čestitke, pozdravi, EPP, mali oglasi na radio televizija Črnečki plićak:

Yul Brynner želi svima ugodno čekanje rušenja mosta uz kompoziciju “Šta bi dao da si na mom mjestu”

Da kužim, kužim, da ne kužite, osim onih koji kuže, ali nisam mogo izdržat, kužite?

Prva trčanja radi trčanja sam odradio na nogometnom igralištu. Negdje u ovo vrijeme prije 13 godina sam odlučio prvi put trčat izvan igrališta. Ceste nisu dolazile u obzir. Svakodnevno sam prolazio uz nasipe na Glogovnici i Črncu, pa ajde da vidimo jel se da trčat po tome. I tako sam prvo završio na nasipu uz Črnec. Uz nasipe ide i mostovi, pa tako i Črnec ima svoga mosta. Most je u popunom skladu s kurikulumom iz ONO i DSZ, taman je toliko širok da se tenk parkira gore i nema više cile, mile. I sad će to proširivat, a ono mađarci i talijanci opet nešto klikeču. Morat ćemo onda kupovat širi tenk. Tako da se već mjesec dana opraštam od mosta. Još nije srušen, a kad će ne znamo. Btw., hakeri su ga zatvorili prije tjedan dana i svakodnevno updejatu informacije o obilasku.

Što se tiče trčanja, od zadnjeg tipkanja, da spomenem da sam pretprošli tjedan odradio 17x200plus + 7x300plus. Kružio sam po igralištu, pa sigurno sam u svakoj putki išao više od 200, odn. 300, a sad koliko … Prošli tjedan sam išao 5x1km. Kad sam krenuo sa zagrijavanjem, prvo sam mislio da ću 1′ 2′ 3′ 4′ 5′ 4′ 3′ 2′ 1′, pa onda da ću trčat 2x(800m 600m 400m 200m 100m), pa 3x(3′ 2′ 1′), pa 7x800m, pa sam nakon 4 km stisnuo lap i trčim, a nekako sam si spor, pa odustajem od prve kombinacije, trčim dalje, jedva spuštam ispod 4:00 po tempu, prelazim i 800m i 3 minute, a možda da napravim 1500-tke? Evo ga, hiljadarka, stišćem lap, 3:57. Ipak bu 5x1km. Napravit ću pauze po 3′. Krenule vrućine, pol šest, nigdje lada. Vlak bio bez klime, pa sam već i blago dehidriran. A i južina me suši. Ako izvučem još 4 ispod 4 bude cool. Šta izvuku, išo sam ko tatar: 3:56, 3:54, 3:51, 3:49. U subotu yad. Skoro i che mer. Premalo tekućine sam uzeo. Umjesto bar litre i vode uzo sam litru i pol litre vode. Na koncu 30km na 4:47.

U nedjelju 16.06. svi idu u Vrbovec, pa idem i ja. Pa makar i most srušili do tada. Na polumaraton. Ne da mi se trčat 5icu ili 10icu. Prva staza u Hrvatskoj s KiP certifikatom. Plan, isprobat novu kapu. Ljepša je od noxove.

Književni kutak – uz dinosaure, čitam (ponovno) Kehlmannovo Mjerenje svijeta. Usput u rujnu izlazi A Little Hatred, 7. knjiga iz First Law svijeta, e Abercrombie care!, pa debelog Martina tretirajte poput smrdljivog.