Brexit

Gledam koju bi trku mogo ko trčat i naletim na Midsomer Norton Half Marathon. Idem tražit fejsbuk ivent da stavim gojing, s kad ono nema! Wtf!?! Ne mogu vjerojat.. Pa u nas svaka selska trka, a bome i vatrogasna zabava imaju fejsbuk ivent. Ajde Borise, šu, šu, vodi to van, što ćete vi toliko tehnološki zaostali bit s nama u ekipi. Ajmo crta, đada, điboni, … PM (pas mater), skupio bi 17 lajkova i 3 komentara.

Stigle su mi nove tenisice Adidas Takumi Sen 5. Nanđaraste. Crvenih nije bilo (a pomalo izlaze iz mode). Najvažnije je da dobro izgledaju. Nisam ih još isprobao. Pričekal bum da adioske odu preko 800km (ubrzo). Koristit ću ih na putačima.

Malo sam podivljao s treninzima u zadnje vrijeme. Prošli tjedan sam u ponedjeljak išao nekakvu piramidu 1′ 2′ 3′ 2′ 1′ 2′ 3′ 2′ 1′ (čitao neku knjigu, pa vidio da ima takav trening, pa što si ne bi to otrčao). Pa u četvrtak sam išao 2×17′ (tempo 4:09 prva, 3:58 druga) . Pa u subotu micu surfericu. Ukupno 25,14 km. Pa je zato mica. Izmjene tempa, valovi, pa je surferica. Brojke: 4,28@5:27, 2,18@4:08, 2,32@5:09, 2,14@4:07, 2,85@5:16, 2,18@3:59, 2,33@5:11, 2,13@4:00, 4,68@5:13. Ovaj tjedan u ponedjeljak fartek 17x(1’@3:55 1’@4:35). Službeno. Neslužbeno. Svaštarenje. Skoro sve brže minutice sam išao brže, dok sam se na sporijima potpuno pogubio. Osim toga testirao sam i ponašanje sata kad je baterija pri kraju. Za razliku od nekih drugih koji samo crknu, Vantage M je, kad je baterija stigla na 5%, spremio trening i prebacio se u safe mode. Tak da mi nije usnimio zadnjih 2 i po kilometra rastrčavanja. Mislio sam danas trčat 4x1500m, ali to nije prost trening pa sam išo 3x1mi (tempo 3:52, 3:51, 3:49) + 1km (3:37). Sutra odmor, a subotu proslava toplinskog vala s yadom od 34. Kilometara. Svi ostalo treninzi su bili lagani. A bilo je i nešto treninga snage.

Sve ove jake treninge osim mice i yada odrađujem na asfaltu. Na D26. Trčim od Koritne do mosta na Črncu (2km), pa nazad, i tako par puta … Ako gledate izvještaje HAKa na HRTu možete i vidjet na 2 sekunde i sliku s rute. Na polovici rute je i most na Glogovnici u stilu nadvožnjaka pa nije ruta potpuno ravna. Imao sam malu averziju prema toj ruti, ali falit će mi kad most bude gotov. Nema prometa, nema pesov, babi iza firangi …

Očito sam posrnio. Ni srne više ne bježe kad me vide. Zadnju subotu u srpnju sam vidio na trčanju dva laneta, i umjesto da pobjegnu, blenu ko telad u šarena vrata. Pa kad sam već posrnio da provjerim jel sam polisičijo. Pozečio nisam. Jedan lagani trening sam odvojio za potragu za lisicama na mjestu gdje sam ih prije sretao. Kad sam došao vidim da se ove godine nije ništa obrađivalo. Bome se nitko nije s traktorom prepeljal, tak da samo u šorcu tud ne bum išel. Pa sam krenuo zaobilaznim putem i nakon par stotina metara ugledam neku živinu. Na prvu mi se činilo da je kakav mačak. Vjetar na mojoj strani. Približim se, a ono mala lisica. Srećom se nije okretala, pa sam joj uspio doći na 10 metara i još ići za njom još bar 50 metara. Ko pokušavala je ulovit neke miše, pa je u jednom trenu okrenula glavu i bežanija. Da sam imao mobitel prodo bi bibisiju snimku.

Commandos

Igram se, ne treniram, mislim treniram, ali ne kao commandos, osim kad se vozim vlakom bez klime. Gledam ja u desktop i upadne mi u oči ikona Commandos, pa ajde da kliknem. Gle, stal sam na predzadnjoj. Mogel bi to završit. Nakon što sam završil, probao sam instalirat i dodatnih osam misija, al ne ide (stari komp, stari windowsi, stari cede). Sjetim se da imam i steam account (kako, zašto, ne znam). Ulogiram se, a kad tamo sniženje, cijeli paket (Commandos: Behind Enemy Lines, Commandos: Beyond the Call of Duty, Commandos 2: Men of Courage, Commandos 3: Destination Berlin) za 50-60 kunića. I tako, sad tamanim naciste.

Nakon Vrbovca sam trčao 2 dana, pa sam u srijedu odmorio, pa sam onda spojio onih 6 dana u lipnju u 120km. Ne sjećam se da sam ikad skupio toliko u 6 dana (moj redovni mikrociklus, da se malo u uozbiljimo). Lipanj sam završio s 430km. Od srpnja sam ponovno počeo kao trenirat, što će reći da je srijedom nekakav ozbiljniji trening. Prve srijede je bilo 11×1′, druge 7×60”+7×45”+7×30”, treće će bit 3×10′ … Samo prosto! Subotom mica, halfling il’ yad. Ostali dani po starom. Valjda. Od kolovoza ću ozbiljnije trenirat, a od rujna ću bit još ozbiljniji. Toliko ću bit ozbiljno ozbiljan da ću si kupit nove tenisice samo za utrke. Čak neće bit ni crvene. Što se tiče utrka, nisam siguran. Možda odem u Varaždin na half, ozbiljan, ako neću, ili yadan ako ću na PH u maratonu.

Kad ne trčim barechested, furam ipod shuffle (inače mi se žice zapletu s lančićem, koji sam danas potrgo s ručnikom, a nisam ga skino sa sebe bar 25 godina, pa sam ga odnio na popravak, pa se sad osjećam malo bare, ja sam budućnost… ). Već mi se par puta natopio znojem pa ga nisam mogao ugasit. Nakon što se ispraznila baterija i posušio se, opet je proradio normalno. Koliko će to dugo funkcionirat je upitno. U pronalaženju alternativa sam se zaustavio na Sony Walkmanu. Nema kaseta (valjda svi znaju kaj su kasete), samo slušalice! Za sve drugo treba mi to drugo + slušalice.

Završio sam Hobita, pa Priču o znanosti (srednju) od Joy Hakim (pročitat ću i ostale), i bacam se na Rat i mir.

Awesome

Sinko mi se vantage m sa polar flow, pa sam ošo pogledat activity, a ono iskoči session feedback, oči mi se zacakle i klik na awesome 😀

Meni je half u Vrbovcu bio awesome. Joško? Teško.

Dakle, krenimo, redom, od mosta. Nakon posta o mostu u ponedjeljak, most je posto nedostupan, pa sam se prebacio na rezervni položaj i pričuvni most. Od ponedjeljka su krenule i vrućine. Treninge sam kroz tjedan odrađivao od 17h sa skoro nimalo hladovine. U ponedjeljak, utorak i četvrtak sam imao lagani nadzor mosta, dok je srijeda bila rezervirana za sajmište i 11x300plus. Za razliku od prethodna tri dana di sam se i dosta patio, četvrtak je već bio cool. U subotu još laganih, jutarnjih 12km. Navečer je bila obljetnica završetka osnovnjaka. Nakon večere sam si drmnul i deci crnoga. Lego sam u krevet u 2 ujutro. A bemu miša nisam mogo ići prvi doma. Karakter. To je sad in.

U nedjelju se usto u 7. Obavio sve što sam trebao i zaputio se u Vrbovec. Jedna od najtežiš stvari u pripremi trke je bilo odabrati za koji running team ću trčati. Glogovnica Pikes sam odmah u početku eliminirao. Nekako sam uvjerenja da bi Črnec Caymans imali veći marketinški potencijal u vrbovečkom kraju, ali sam se ipak na kraju odlučio za Bukovec Badgers. Start trke je u 10, vruće je, a bit će i vrućije, pa sam na glavu stavio svoju novu super ultralight anti hot crvenu rođenu u Švici, a napravljena u Kini, šiltericu. Predivna je. Stavio sam i crvene flyknit epic react patike. Nisam trčo u njima od Amsterdama lani, pa da se malo nasaftaju sa znojem. Vrijeme do starta sam proveo u hladovini. Tko se vidio zagrijavat na plus 30?

Krenuo sam iz zadnjeg reda. Da se slučajno ne zaletim na početku. Ideja je bila ići uzbrdice čvrstvo (što god to značilo), te iskoristit sve okrepe maksimalno (zaustavit se i normalno popit, umit, zalijat se), pa kak bu bu. I tak sam se u konačnici zaustavil na 9 okrepa (pa makar bile na kilometar udaljenosti). Recimo, ako samo protrčite uz okrepu i zgrabite čašu, mogu vam promaći zanimljivi detalji. Primjerice, na okrepi kod GEM-a u kanti uz stol su se hladili gemišti. Nisam si ga popil. Kaj da velim? Karakter.

Polumaraton sam završil na 1:35, a Strava veli da sam trčal 1:32. Znači, bar 3 minute sam potrošil na okrepe. Mogli bi reći da sam imal Mate Mišo trening dionica: od okrepe do okrepe … I drugi dio nakon okreta u Kamenici na 9 i po km sam odradio brže od prvog dijela. Baš sam to dobro odradil. Toliko sam si bil awesome, da sam zaboravil i pivu popit.

Utrka je bilo odlično organizirana, pa se zahvaljujem svim volonterima, vatrogascima, prijateljima i članovima AK Vrbovec. Fakat je bilo awesome.

Rokeri s Črncu

most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
sruši, sruši, most

most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
sruši, sruši most

sruši, sruši most,
sruši, sruši most,

most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
sruši, sruši most

a sad su na rasporedu želje, čestitke, pozdravi, EPP, mali oglasi na radio televizija Črnečki plićak:

Yul Brynner želi svima ugodno čekanje rušenja mosta uz kompoziciju “Šta bi dao da si na mom mjestu”

Da kužim, kužim, da ne kužite, osim onih koji kuže, ali nisam mogo izdržat, kužite?

Prva trčanja radi trčanja sam odradio na nogometnom igralištu. Negdje u ovo vrijeme prije 13 godina sam odlučio prvi put trčat izvan igrališta. Ceste nisu dolazile u obzir. Svakodnevno sam prolazio uz nasipe na Glogovnici i Črncu, pa ajde da vidimo jel se da trčat po tome. I tako sam prvo završio na nasipu uz Črnec. Uz nasipe ide i mostovi, pa tako i Črnec ima svoga mosta. Most je u popunom skladu s kurikulumom iz ONO i DSZ, taman je toliko širok da se tenk parkira gore i nema više cile, mile. I sad će to proširivat, a ono mađarci i talijanci opet nešto klikeču. Morat ćemo onda kupovat širi tenk. Tako da se već mjesec dana opraštam od mosta. Još nije srušen, a kad će ne znamo. Btw., hakeri su ga zatvorili prije tjedan dana i svakodnevno updejatu informacije o obilasku.

Što se tiče trčanja, od zadnjeg tipkanja, da spomenem da sam pretprošli tjedan odradio 17x200plus + 7x300plus. Kružio sam po igralištu, pa sigurno sam u svakoj putki išao više od 200, odn. 300, a sad koliko … Prošli tjedan sam išao 5x1km. Kad sam krenuo sa zagrijavanjem, prvo sam mislio da ću 1′ 2′ 3′ 4′ 5′ 4′ 3′ 2′ 1′, pa onda da ću trčat 2x(800m 600m 400m 200m 100m), pa 3x(3′ 2′ 1′), pa 7x800m, pa sam nakon 4 km stisnuo lap i trčim, a nekako sam si spor, pa odustajem od prve kombinacije, trčim dalje, jedva spuštam ispod 4:00 po tempu, prelazim i 800m i 3 minute, a možda da napravim 1500-tke? Evo ga, hiljadarka, stišćem lap, 3:57. Ipak bu 5x1km. Napravit ću pauze po 3′. Krenule vrućine, pol šest, nigdje lada. Vlak bio bez klime, pa sam već i blago dehidriran. A i južina me suši. Ako izvučem još 4 ispod 4 bude cool. Šta izvuku, išo sam ko tatar: 3:56, 3:54, 3:51, 3:49. U subotu yad. Skoro i che mer. Premalo tekućine sam uzeo. Umjesto bar litre i vode uzo sam litru i pol litre vode. Na koncu 30km na 4:47.

U nedjelju 16.06. svi idu u Vrbovec, pa idem i ja. Pa makar i most srušili do tada. Na polumaraton. Ne da mi se trčat 5icu ili 10icu. Prva staza u Hrvatskoj s KiP certifikatom. Plan, isprobat novu kapu. Ljepša je od noxove.

Književni kutak – uz dinosaure, čitam (ponovno) Kehlmannovo Mjerenje svijeta. Usput u rujnu izlazi A Little Hatred, 7. knjiga iz First Law svijeta, e Abercrombie care!, pa debelog Martina tretirajte poput smrdljivog.

yad

Radio sam nešto sklekova, pa mi se u glavi pojavila lema o pumpanju, pa konteksto slobodne gramatike, pa sam na kraju završio na yacc-i. Trčim ja tako dužinu prošle subote i opet mi se u glavi nacrta yacc-a. E, nije to više slučajno. Pa počnem gruntat. Kako? Zašto? Otkuda? Kamo? Trčim dužinu. Trčao sam je prošle subote. Trčat ću ju iduće subote. Taaa daaaa! yet another dužina! yad!

I tak otrčo sam tri subote zaredom yadove. Dve 30ke i jedna 32ojka. Tempo oko 4:50. Koturam se. U srijedu i četvrtak sam nakon 3 mjeseca odradio i treninge na umjetnoj travi. U utorak sam popizdio na nasipu. Pun K mi je više bilo blata. Čak su se i dijelovi makadama pretvorili u kaljužu. I tak sam u srijedu prvo kružio malo po igralištu, pa onda odradio nešto stotki. Lagano na 20 sekundi. Prvo sam mislil 7, pa 11, i tako te krene, pa sam se zaustavil na 19. 23 bi bilo previše. U četvrtak sam stupio na igralište s čvrstom odlukom da ću odradit jedan lagani trening. Nakon dvajst minuta su se pojavili veterani. Imaju tekmu. Bilo mi je bezveze odraditi polusatni trening, pa sam krenul prema Luki. U jednom trenutku sam stisnul lap na vuri. Jebga, ništa od laganog kruzanja. 2,2 km na 4:00 s vjetrom, 4 minute na 4:56, pa 2km na 4:03 protiv vjetra. Cool. Fala veterani.

Pri kraju sam i s trećom knjigom iz Milenium trilogije. Šteta kaj Lisbeth nema zmaju. Dobro štivo. Filmove nisam gledao. Zasad. Bacio sam se i na Rise and Fall of The Dinosaurs od Brussatea. Valjda bu dobro.

PS

yacc – yet another compiler compiler

whatever

že100ko

Naglasak je na 100, ne na 100ko.

Drugi tjedan zaredom ću da imam 100tku u nogama. Omaklo mi se. Nisam pazio. Prošli tjedan sam od ponedjeljka do četvrtka skupio 61km, pa onda u subotu još 24 i po. I trčim tako u nedjelju i kilometar prije kraja, a mogo bi još 3 tako da padne 100tka. Pa sam onda odlučio da će ovaj tjedan biti lakši (čitaj kraći).

U ponedjeljak je kiša padala pa sam mislio možda čak 10, ali je ispalo 13. Nisam si uzeo ujutro šuškavac, pa sam odustao od nasipa. Došao sam doma, naždero sam se i ošo odma trčat u Bukovec. Uzeo sam bijele adios, koje su na kraju treninga bile sive. Prvo sam se vucaro pol sata, tako da se kobasice, juha, posni sir, paradajz, krumpir malo slegnu, da ne zagađujem ono što je još ostalo od šume, a onda sam se malo ubrzo. Fak veli da je greh trčat u adiosu sporo. U utorak sam odradio 10. U srijedu 1. maj. Odustao sam od Križevci-Kalnik. Ne da mi se. Čak i to što sam se prijavio pod Bukovec Badgers nije me uspjelo motivirat za trku. Ne znam, morat ću si dres nabavit do Vrbovca, možda me to podigne. Recimo, ovi Nike londonski su mi cool. Ko zna jel ima di toga uopće za kupit? I tako umjesto 18 ubrdo, sam odradio prvomajsku micu od 27 i po. Nisam vatrogasac, a ni Mirko, a za vikend su najavili munje i gromove, poplave i požare, pa nek se nađe. Za vikend ćemo kratko. Uzeo sam dva dana godišnjeg, pa sam u četvrtak ujutro odradio 15. Posljednje trčanje u nanđarastim Clifton 4 Hoka. Izdržale hiljadarku. Zamjena su im crvene Clifton 4. Kupio bi ja i Clifton 5, al nema crvenih. Kupio bi ja i On Cloudflow, ali nema crveno crvenih, već sam rđavo plave. Popodne flakserica. Petak još malo flakserica. Subota. Taman kiša prestala, nova još ne dolazi i grehota ne otrčat halfling (24 i po). Mogo sam i micu, ali umjerenost prije svega. Sutra još deset, pa makar i švarbe padale.

Ne gledam Game of Thrones kao sav ostali svijet, već samo hajlajtse i analize na YUtubu. Ubilo Night Kinga i sad bi čovjek očekivao ljeto. Prošli tjedan sam i bez majice trčao (#barechestrunning). A ono pušiona. Srećom, ubo sam si bocu Courvoisiera. To je ovaj neki sirotinjski, iz Lidla. Dođem ja u Lidl, čekam na blagajni i provocira me. Dođem drugi dan. Opet ista priča. E, nećeš razbojniče!

Working class hero

je posto profesionalac. Nije nešto uspješno kreno. Trčo je Boston isto ko i lani po kijametu. Professional goes home DEVASTATED!

Nekaj si gruntam, pa kak je sad to herojsko radno mjesto upražnjeno, mogo bi se probat ubacit. Preko tjedna pomalo, a za vikend trka. Za početak sam počeo tako trčat. Najduže i najbrže za vikend. Ostalo sve kraće i sporije.

Recimo, prošli tjedan u subotu 26 i po na 4:34 (ubio bih za takve vremenske uvjete na maratonu), dok je drugi najbrži bio 12km na 4:48. Od ovog tjedna sam (napokon) krenuo i s šestim trčanjem u tjednu. Dodao sam i ponedjeljak na listu. Odmah sam si odradio 17 i po km. Trebalo je nešto kosit u utorak, pa sam odradio kraći trening. Mislio sam i lakši, a kad ono skoro 10km na 4:19. I što ću sad u subotu na halflingu? Pokušat trčat bržim tempom? Mislim, mogu probat. Vjerojatno će naziv aktivnosti na stravi bit: goes home DEVASTATED! A ništa, bolja polovica hrabrosti, odustajem od pozicije Working class hero-a. Bilo je lijepo dok je trajalo.

Valjda ću ići na Križevci – Kalnik. Prijavio sam se. Znam da mi ne vjerujete, pa odite provjerit na stotinku. Budem išel i na Vrbovečki polumaraton.

Uspio sam pročitat Jadnike. Stvarno odlična knjiga. I debela. I odlična. I još deblja. Kad već spominjem Hugoa, toliko je dobar da ne bi imalo što gorit u Parizu ovaj tjedan da nije izmislio Quasimoda. Počeo sam s čitanjem Larssonove Millenium trilogije. Izgleda obećavajuće, što će reći da nisam je dosad čitao, a ni filmove nisam gledao.