Porezna reforma

Zadnja četiri tjedna mi je bila prosječna kilometraža 127 kilometara, pa sam odlučio ovaj tjedan kao trčat manje. Valjda. Zasad ide dobro. Vjerojatno neću dosegnut niti 90km, ali ima još tri dana, pa trebam bit oprezan. Evo prošli tjedan, trčim i onda otrčim negdje di nisam još trčo i tako trčim i odjednom bacim pogleda na vuru, a ono već skoro 15 km, a do nazad ima i skoro 9 kilometara. Frka. Trebala bi imat vura alarme: Ej stani malo, kud si zašo? Stić će te noć u tuđini. A staze, a puta? Niđe! Frka. Ili da u toku aktivnosti pritisneš gumb i on ti zapamti poziciju i prikaže je kasnije na karti. A oni razvijaju spavanje s vurom. Ili da te upozori da si prešo državnu granicu. Najozbiljnije.

Evo prije koji tjedan trčo od Gradeca prema istoku i ispala neka mica. I to mica vaka, mica naka! Kaka mica? Prvo je trebala bit mica KaKaŽeica. Nisam se dugo vozio HaŽejom pa da malo vidim sveta, pa da se zaletim do druge županije. A možda ipak mica putovnica. I tako pičim i vidim neke šljakare kako rade. Dođem bliže ono, ne znam jel Nepalci, Butanci, Tamili, … Putovnicu nisam uzo. Što ću sad? Srećom evo i naših. Sjede u kombiću. Možda neki menađment. Donošenje strateških odluka. Grah s kobasam ili gulaš na lovački? Ni mica kombajnerka nije za bacit. Put skreće prema drugoj pruzi, a tamo neka tetka statira u kuruzi. Odma čelom nazad. Još dok nije stigo Mile s kombajnom. Razuman uzmak. A nisam imo ni sto ojra sa sobom (a ni contactless payment na vuri). Ili mica tucačica. U povratku, iznenada, niotkoga gledan, kod nadvožnjaka u Špirancu, pojavio se radnik jedan. I tuca, tuca, tuca, s kladivcem malim nadvožnjaka pilon.

Ne samo da sam imo rekordne tjedne kilometraže, nego se u kolovozu nakupila i rekordna mjesečna kilometraža od 558 kilometra. Stari rekord je bio 480 kilometara. Tjedna kilometraža povećana za 25 posto. I teško se kontrolirat. To je još jedan par tenisica godišnje. Nije to malo. Evo, svake godine mi firma isplati neke pare u lipnju. Evo, 2006. sam prvi put dobio tih 1400kn i mogo sam si kupit 2 (slovima: dva, CAPS LOCKom: DVA) para najskupljih tenisica za trčanje. Nećete vjerovat, ali 2021. sam dobio isto kao i svih prethodnih godina 1400kn i mogu si kupit 2/3 (slovima: dve trećine, CAPS LOCKom: DVE TREĆINE) jednog para najskupljih tenisica za trčanje. Nisam Bakić, ali recimo, 2036. za 1400kn bi vjerojatno mogo kupit 1 (slovima: jedan, CAPS LOCKom: JEDAN) par najskupljih čarapa za trčanje. Možda. A to su samo tenisice. A di je ostalo? Čarape se troše. Šorcevi se troše. Čim se temperatura popne do 20 stupnjeva trčim bez majice (da se bar tu nešto uštedi). Vura se troši. Treba ju češće punit. A struja ide gore. I tako dalje, i tako dalje …

Od kud sad tih 25% povećanja kilometraže? Nameće se samo jedan logičan odgovor. Nuspojava cijepljenja. I zato hoćemo poreznu reformu za cijepljene. Koliko posto ti se povećala kilometraža, tolko posto platiš manje poreza. Je, nek, ti Boga!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.