Trainspotting

Već dugo vremena trčim svaki trening sa sluškama na uškama. Danas sam odlučio da ću na Stravi stavit uz svaki trening i hit dana u opis. Hit dana je ona pjesma koja te hiti na pleča, ak nemre na pleča, onda na glavu i tak. Je nek. I pustiš si ju bar još jempu, dvaput, …. Prvijenac je Iggy Pop: Lust for life. Kad ju čujem prva stvar koja mi je pred očima je Rentonov trk. Kakav Rocky, Chariotsi i ostali bakrači, najjakija trkačka scena u filmu. Ever. Btw. nisam gledao film. A knjigu moram ponovno pročitat.

Od zadnjeg pisanja sam ubo još koju novu rutu. Pazi ovo. Uđeš u Bukovec (HŠovcima je to Bukovac. Strašno!) kod Borika, pa se spustiš prema Žukovcu, pa izađeš iz šume, pa po polju i opet šumi, izađeš na ulaz u Habjanovec s žukovečke strane, pa po asfaltu kreneš prema Fuki, ali nakon vinograda skreneš na makadam (tam kod 7G gejcovih čiperaša – uslikat ću vam ih jednom) i onda drito po makadamu i poljskom putu do Koritne, pa asfaltom prema Zabrđu, ali pred Zabrđem opet na poljski put, pa opet na asfalt, u neku zabrčku (pitanje za maturu) ulicu, pa niz nju do prvog makadama, pa u šumu, pa evo Fuke i lovačke kuće, pa spuštanje prema jezeru, pa po asfaltu prema Cugovcu, pa skretanje na makadam uz brzu cestu i trk prema Starom Glogu, pa nastavak prema Novoj Kapeli i ponovni ulazak u Bukovec i finiširanje pred Borikom. Mogo sam i sliku stavit, ali nije vam ovo strafejstagram, već blog, pa čitajte. I tak 22 i frtalj @ 4:17 pred dva tjedna (danas @ 4:13). Cijelo vrijeme valovito. Nikad takve udaljenosti tak brzo na treningu trčo nisam. Da nema korone ne bi tuda trčao, jer bi se vjerojatno pripremao za nekakvu bezveznu utrku. Ma sve su bezvezne. Neću više ić na trke. Nikad. Čak ni onda.

Ali nije to jedina ruta koja se otvorila. Isto tako u tim svojim istraživanjima sam krenuo trčat uz novu prugu, da vidim dokle se može. Gradec, Podjales, Repinec, Festinec, Pokasin i skoro Križevci, Prikraj. I sad taman fali ficlek puta od Črnca prema Vrbovcu. Ne meže. I vidi čuda. Odjednom Meže! Nema više ne meže! Možemo! Napokon i zadnji dio puta uz prugu od Vrbovca do Črnca probijen. Sad Možemo! odradit i yadčinu kodnog imena Brčko – Banovići: Gradec – Križevci – Gradec – Vrbovec – Gradec. Ko što se može zaključit, baza je Gradec. Kod spomenika palim borcima NOB-a. Je nek, a di drugdje, ti Boga. Poslije Možemo! i ladno pivo popit!

Nisam se prijavljivao na ove virtualne trke/lige. Nije mi bilo to nešto primamljivo, ali lijepo da se to organiziralo. Vidio sam da je gomila ljudi bila sretna i to je jedino važno. Ali ipak, kad sam vidio da Radenci pozivaju da se samo neko trčanje tamo neku subotu heštaguje, nisam mogu izdržat. Nije mi se dalo trčat maraton, a nije ni polumaraton, pa sam otrčo ni vrit ni mimo. Tri frtlja maratona. @ 4:30. Kak? Pa tak. Kreneš, odradiš dvajsdva, pa uzmeš okrepu i baciš pogled na tempo, pa se upitaš pa jel Možemo! spustit to na 4:30? Ma Možemo! Usput, i tu sam uspio ugurat dio po kojem još nisam trčao.

Što se tiče isprobavanja Nike Epic React Infinity … (kako li se već zovu), pa ništa.  Sljedeća x tjedna su ključna.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.