Prostak

Odlučio sam trčat neke treninge na proste brojeve. Postalo mi je bezveze trčat recimo 10 puta nešto, pa sam odlučio trčat 11 puta nešto. Recimo 11 puta 1′, pa 11 puta 30”, pa danas 5 puta 6′. Jedva čekam kad ću napravit 13 puta 200m, pa 7 puta 100m ili 23 stotke 😀

Nikako se ne snalazim s tim nazivljem. Intervali, ponavljanja, dionice, nikako mi to ne sjeda. Bezveze su ti nazivi. Previše je to ozbiljno. Intervali, to je ozbiljna stvar u matematici. Malo zagrebeš i odma iskaču, evo ih, Weierstrass, Dedekind, Cantor, … Nemci, sve ozbiljno, schnell, schnell, … Dionice, burza, sve raste, samo raste, ne može past, ne može nam niko ništa …, i onda tras, pljus, većini crni petak, a nekima malo vitra … Ponavljanja, ono Bartholomew Simpson s kredom u ruci. Kako se netko može veselit takvim treninzima? Potreban je novi naziv. Ionako se sve svodi na nekoliko PUTA nešto, pa sam odlučio takve treninge zvati putači. Idem trčat intervale (dionice, ponavljanja) ili idem trčat putače? Pa naravno, bez ikakve dileme, juhu, jupi, pipi, Ana Sasso, woo-hoo, song 2, idem trčat putače. Idem trčat putače, ko da se ideš igrat s nekakvim malim, okruglim, krznenim životinjicama 😀

U međuvremenu su mi stigle crvene pegasus 35, pa sam ih predstavio uz modificirane stihove iz čak tri Lorcine pjesme:

Crveno, što volim crveno!
Dijete jagode jede.
Kosac paradajz kosi.
Amsterdam. Dalek i sam.

Ili je ljepota tenisica toliko očarala čitatelje ili je moj pokušaj modificiranja Lorce toliko loš, da ne kažem prostački, da su se komentirale samo tenisice. Cccccc, preživjet ću.

Što se tiče trenutnih vremenskih uvjeta za trčanje, nije neki bed. Za današnje putače, ustao sam se u 6, pa odma doručkovao, tako da se to malo slegne, pa sam u 7:45 krenuo s treningom. Nisam bio jedini na igralištu, pa kad je gospodična obukla jaknicu i otišla, onda sam i majicu skinuo. Da modificiram pjesmu od Dene M:

Pržim se Sunce moje
od ljubavi tvoje

Malo je bed trčat bez majice, nikad ne znaš oćel kakvi komunalci ili odred za ljepotu ili ekipa iz teretane odnekud uletit:

Zakaj, zakaj, zakaj se tak' oblačiš?

i naplatit ti kaznu. Cijeli kvart u kojem je igralište ima neku svoju mikroklimu, pa je uvijek koji stupanj niža temperatura i nešto piri, pa i nije bilo posebno teško odradit trening.

Trenutno čitam Best Served Cold od Abercrombieja, a nakon nje prelazimo na meni njegovu najbolju knjigu The Heroes. Osim toga ću još čitati i Timothy Snyder – On Tyranny: Twenty Lessons from the Twentieth Century, pa David Acheson – The Calculus Story: A Mathematical Adventure, pa Matt Ridley – Genome: The Autobiography of a Species in 23 Chapters, pa Yuval Noah Harari – Homo Deus: A Brief History of Tomorrow. Dosta više.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.