Rukomet

Ništa. Ne gledam uopće. Ne zanima me. Onako usput saznam rezultate, koji proizvedu emociju jednako kao vijest o 60000 izbjeglica iz Srednjoafričke Republike. Koga boli … Ne gledam ni ostale sportove. Nogomet pogotovo. Ne sjećam se kad sam pogledao zadnju utakmicu lige prvaka. Sve ignoriram. Sve. I finala. Priznajem bio sam lani na jednoj nogometnoj utakmici Vrbovec – Špansko. Možda odem i ove godine. Pazi koji privilegij za igrače. Gledat ću tamo neku trećeligašku tekmu, a neću gledat finale svjetskog. Ne gledam ni atletiku nešto. Maratone isto ne gledam. Zašto bi ih gledao? Ali ipak si dam truda da pratim rezultate, tako da mi ne promakne nešto posebno zanimljivo, kao recimo jučer, Bernard Lagat koji s 43 na plećima istrči half za 1:02:00, ili npr. Daniele Meucci koji je za 6. mjesto na SP lani trčao osobni 2:10:56. Obično slušamo priče o tome kako je teško trčat osobni na velikim natjecanjima, ali vidi vraga i 4. s tog SP Callum Hawkins je isto trčao osobni 2:10:17.

Što se gleda? Pa britanske krimi serije, Midsomer, Vera, (mladi) Morse, … Čak sam u napasti da si nabavim i književne predloške, recimo starog Morsea (kad ga već neće reprizirat). Zatim, kakav ozbiljan dokumentarac i nevjerojatno, ali istinito, koncerti ozbiljne glazbe. Ozbiljna (točna, ko što bi reko Leonard Bernstein ako me sjećanje dobro služi) glazba, Mehta i Rachlin, a ne dva čelosa i olimpijka Vannesa Mae. Još nisam stigao u stadij da na trkačkoj plejlisti Sex Pistolse zamijenim sa Wagerom. Super mi je trčat na Hey Boy, Hey Girl, od The Chemical Brothersa, uvijek me ubrza, ko zna kak bi bilo s Bumbarovim letom (Rimski-Korsakov) ili Plesom sa sabljama (Hačaturjan).

Nešto i treniram. Ubijam i treći tjedan godišnjeg i prekovremenih od lani, pa se skoro sve trči offroad, trail, što god. Zima je mokra i topla pa ne mogu baš trčat svuda kud sam mislio, jer te blato svugdje dočeka. Isto tako trčim sve prijepodne, što mi je malo problem za specifične treninge. Sutra 6x1km. Inače takve stvari uvijek trčim kasno popodne ili navečer i ok mi je, ali prijepodne, joj koja će to muka biti. Da, da, mogao bih odabrat drugi dio dana, al hoću se malo patit. Bez muke nema nauke. Najavljuju i neku šugu za vikend, pa ću vjerojatno dužinu odradit u četvrtak ili petak, umjesto subote. Jedan dan patnje u tjednu je sasvim dovoljan.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.