Cenerić

Lani sam zapisao da ću doći ove godine, pa da se odmah zapišem i za iduću godinu. Jupi! Drugi dio godine isplaniran: kolovoz – Novska, rujan – B2B run i Varaždin, listopad – Amsterdam (naravno maraton, ipak sam ja ozbiljan čovjek) i studeni – Cener. Za isplanirat prvi dio sezone ima još vremena 😀

Cijeli tjedan prije Cenera sam bio na godišnjem, pa sam lijepo vrijeme iskoristio za zadnju košnju trave ove godine (5 litri mješavine sam skuril). Redovito sam trenirao, ali malo me je desna prepona zatezala cijeli tjedan, pa sam u četvrtak ipak odlučio odraditi laganih deset umjesto dionica, ali je u šumi bilo predivno pa sam završio na devetnaest kilometara. Petak post. Subota lagano. Trebalo se odlučiti kako trčati Cener. Ipak tjedan dana nakon Cenera sam na maratonu u Ravenni, pa bi ga ipak trebalo otrčati pametno. Plan je bio ići oko tempa maratona ili malo brže. Otprilike na 41 minutu. Na kraju 40:31. Zadovoljan sam. Nisam se nešto potrošio, a i prepona je valjda oke.

Čim su prijave krenule odmah sam se prijavio i uplatio. To mi dođe kao trening za prijave za, kajjaznam, Boston, Berlin, … Obzirom da sam bio na godišnjem odlučio sam pokupiti broj prije starta. Bio sam lani na/u Neboderu, odlično je gore, ali nije mi se dalo putovat u Zagreb. moram se malo odmorit od HŽ-a. Da nisam bio na GO-u, naravno da bih išao gore. Još bih i ranije izašao s posla. Znaju se prioriteti. I tak stigao vlakom u Zagreb, otišao po broj. Ko i lani. Bilo kuda Tajči svuda. I broj, a poslije i medalja. Valjda je ljepota medalja oke. Nisam vidio prigovore na istu. Recimo, ekipa je prigovarala da je Ljubljana loša po ljepoti medalje. Ljepota medalje. Ne kužim taj koncept. Samo bitno. I Dinamo je bil u četvrtfinalu lige prvaka. U web stranicama. Vrijeme do starta sam ubio kavom i razgledavanjem startnog paketa. Ugodno sam se iznenadio kad sam skužio da je majica pamučna. Malo sam se i zagrijavao.

Na startu se nisam baš gurao u prve redove, a i nisam zapeo u nekakvoj velikoj gužvi, tako da sam ubrzo mogao se ufurat u nekakav željeni tempo. Atmosfera uz stazu je bila odlična, bilo je i puno publike uz stazu. Možda sam zabrijao, ali čini mi se da ono od HNK, pa do Trga, s jedne i druge strane neprekinuti niz gledatelja, pa plus 442 Crew u Ilici. Kako nećeš volit ovakvu utrku. Nakon Dubrave u drugom krugu maratona čije ime ne spominjem, ovo ti dođe ko psihoterapija. Kak veli Blaž, ovo je utrka za uživanje, a osobne ganjati negdje drugdje. Primjerice, u Karlovcu. Nisam bio, a trebao bih otići i tamo. Kao i lani, trkače koji su odlučili duže uživati u trci sam počeo dostizati na polovici drugog kruga. Nisam imao nekakvih problema s prestizanjem. Čak sam zadnja dva kilometra i ubrzao. Ionako, kad sam Pale bauljam bezveze s jednog kraja ceste na drugi (da se naučim trčat ravno di bi mi bio kraj 🙂 ), pa sam sad bar imao razloga za bauljanje. Ukupni dojam je odličan. Sve ono što sam napisao lani stoji i dalje, a ne da mi se kopipejstat.

Ravenna, pa od Dantea, nadam se samo grobnica.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.