zgaženi zec na cesti

Spor sam. Možda.

Nakon Linza sam odmorio 5 dana, te sam odradio prvo trčanje u subotu. Nakon trčanja, na istezanju, govorim sam sebi: A i nisi se nešto razbio na maratonu. Malo se nisi baš pretrgal e! Malo si to ofrlje, ofrlje si to buraz, nemreš tak, ne, … Zapamtil sam te e, zapamtil sam te (Knjaz u Nacionalnom parku od Pipsa). Razmišljanje tjedan dana nakon maratona 😀

Nastavil sam trčati u šestodnevnom ritmu, na 80km tjedno. Do danas čak sam odradil i 3 poludužine (od 24 km), pet jačih treninga, tek tolko da budem napet za bankarske (19.05.). Na Lošinju ću još odradit i par trčanja. Nakon Lošinja, od 23.05 do 31.05. smo na odmoru od trčanja. Prvog lipnja krećemo s pripremama za, vidi čuda, Zagreb maraton, te napad na sub-2:55. Hura! Hura! Hura! (Krasnaja ploščad, Dan pobjede, the Himna). Bez obzira na to što je valjda staza “brza”, vjerojatno ću sfušat. Dosadno je. Fali koja uzbrdica, malo više zavoja. Psihički će me dotući drugi odlazak u Dubec. Ajde, dobro, Ilica dio mi je ok. Možda se ipak i predomislim, pa odem u Budimpeštu ili Amsterdam.

U međuvremenu mi se zalomila (po peti puta) i meni jako draga trka, Križevci – Kalnik. Ove godine opet rekordna, 130 komada, s tim da je ove godine uvedena i startnina od 50 kn. Vremenski uvjeti su bili idealni za trčanje, desetak stupnjeva, oblačno, malo sjeverca. Sukladno tome su i rezultati bili odlični. I ja sam išao 1:22:48. Znači, 2:35 brže nego lani. Vjerojatno bih mogao i brže. Prvih 13 i po sam išao u tempu 4:24, a kad bih išao recimo u tempu maratona bio bi ispod 1:20. Možda. Trka je bila u nedjelju, a u četvrtak me počela hvatat grlobolja, i ono što je već hvatalo ljude u to vrijeme, pa sam bio pod andolima, septoletama, čajem, češnjakom, medom …. Obukao sam si i dvije majice i nije mi bilo prevruće. Upoznao i još jednog forumaša kojeg sam prestigao tamo na nekoj uzbrdici. Sori! Nije da nisam najavio da se tako ponašam 😀 Prije i poslije utrke sam visio s ekipom iz svog kraja. Usprkos brojnosti natjecatelja, organizatori nisu iznevjerili tradiciju, te su svakog trkača prozvali, te mu uručili diplomu i majicu. Ok, bilo je ubrzano, i ne tako intimno kao kad je bilo pedesetak ljudi, ali razumljivo je. Ove godine je grah bio za sve, a kuhari su se izgleda malo precijenili s vremenom, pa sam bio malo gladan i malo nervozan, ali uspio sam mrknut porciju. Moram doći i iduće godine da vidim da li su kuhari naučili bolje upravljati vremenom.

Ljudi na webu traže svašta, nešto (koristi li se to još?), pa tako i zgaženi zec na cesti i završe kod mene. Pa, eto, da potraga ne bude uzaludna. zgaženi zec na cesti

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.