Linz

Izvještaj s maratona u Linzu s nazivom Linz. Hm, hm, ne znam kaj da stavim. Neinspiriran sam. Just another day in the office? Idem tipkat (build dugo traje), a možda mi se zabode i nekakav orginal naslov u rebra.

Ujesen je trebalo odabrati proljetni maraton. Prvo sam škicao Rim, pa u jednom trenutku čak i Radence. Onda sam negdje vidio da se AK Forca sprema u Linz na maraton, pa sam kontaktirao Gorana, i tako to. Privukao me datum maratona, prvi vikend u travnju, pa to je Austrija, mogu bit sretan ako neće biti snijega. Staza je ravna, brza. Kod žena rekorderka je Lisa s 2:30. Primož Kobe je trčao osobni 2:14 i OI normu za London, ako se ne varam, i odma počneš slinit na PB. Pripreme odrađene pa skoro by the book. Odradio sam i Split dobro, a i nekakav osjećaj s treninga je bio da mogu ići ispod 2:55.

Krenuli smo za Linz malo poslije 6:30. Pun autobus na kat trkačica i trkača. Ozbiljan klub. Imaju valjda više aktivnih članica i članova, nego moj klubić u svojoj cjelokupnoj povijesti. Put je bio ok. Odmah po dolasku u Linz smo otišli na expo po brojeve. Expo ko expo, ništa posebno. Ajde možeš isprobat brdo tenisica, ili neke druge opreme, ali teško da ćeš nešto pazarit. U sklopu expoa je bio i pasta party, pa sam si drmnuo i tjesteninu. Izgleda da je isti kuhar bio Ljubljani. Ne možeš da zaboraviš taj okus. A možda ima i nekakav poseban recept kao se slaže tjestenina za maratonski pasta party. Nakon toga smo završili u hotelu. Poslije dogovora za nedjelju ujutro, ekipa je otišla malo u razgledavanje grada. Probudio sam se ujutro oko 4:30, osjećao sam se malo pospano, pa mi se nije dalo ići. Uglavnom sam se izležavao. Ujutro sam se probudio nešto poslije 4 i to je bilo to što se tiče spavanja. Doručak, odlazak iz hotela, deponiranje stvari, odlazak na start.

Start na jednom od mostova je bio dobro organiziran. Više startnih zona. Na jednom dijelu maratonci (u više zona), te iza njih štafete. Na drugom dijelu polumaratonci. Smjestio sam se u 2:59:59 zonu. Nije bilo fizičkih barijera između zona, ali nije bilo ni gužve. Pristojna raja. Staza mi je bila ok. Nema puno dugih ravnica, dosta je skretanja, podloga je ok, osim onaj dio na kraju prve polovice maratona, te finiša. Tramvaj pruga, razmaknute kocke, neravno. Pogotovo je bilo teško na kraju. Svaki korak je bolan i samo sam čekao hoću li se s****t, pasti ili ozlijedit nešto. Bilo je i dosta ljudi uz stazu pogotovo su neki dijelovi bili napućeni. Naravno, podrška i navijanje nisu izostali. Okrepe su bile raspoređene u skladu s najavama. Voda, izotonik, kola, banane i slično, voda u bocama (što baš i ne bi očekivao). Učinilo mi se da je bilo jako puno ekipa hitne pomoći uz stazu. Nakon samog ulaska u cilj medalja, voda, izotonik. Malo dalje mjesto za malo dužu okrepu, astro folije(?), voda, kola, izotonik, piva, peciva. Tu su maratonci dobili i finišersku majicu.

Kako sam ja trčao? Rutiner stari ulicama trči … Nisam obraćao pažnju previše na sat, tako da nisam gledao prolaze ni na 5km, ni 10km ni na polumaratonu … U nekom trenutku sam skužio da je Garmin potpuno popizdio. Na koncu je izmjerio više od 43km. Više sam se koncentrirao na pokušaje sustizanja ekipe ispred sebe. Na slijepom crijevu oko 25km je bilo lijepo vidjet poznate face, cimere Roberta i Mladena, Varaždinc/ke Gorana i Jasminu. Redovito sam uzimao okrepe. Obzirom na vremenske uvjete, voda u bocama je bila pun pogodak. U drugoj polovici trke je dosta zatoplilo, bilo je i pošteno sunčano. Puno sam pio, polijevao se. Negdje od 24 do 30 km sam lovio jednu grupu od 7 do 8 maratonaca. Jedno kraće vrijeme sam trčao s njima, ko da se malo odmorim u zavjetrini, ali mi se činilo da je presporo, pa sam pojačao, pa me je jedan dio krenuo pratiti, pogotovo tadašnji leader. Trčali smo malo zajedno, pa je malo zaostao, pa me dostigao i sjećam se da je na 33km rekao nešto u stilu: Last 9 km, final kick, a ja si mislim, stari moj, koji final kick, još je tri dana jahanja do cilja. Fakat čovjek ubrzao, nije mi bilo teško pratit. Kad sam ga čuo kako diše znao sam da neće to dugo trajati. I nije, manje od kilometra. Tad sam se fokusirao na jednog zelenog, kojeg sam opet ganjao nekoliko kilometara. Bile su mi noge teške, i osjećao sam da padam u tempu, ali do kraja maratona borba, oštro i na prvu. Tvrda tekma, prava prvenstvena. I nokat sam žrtvovao jedan. Možda. U zadnjih 300m me sustigao jedan iz one grupe s 30km. Uvijek takvima čestitam. Prilikom ulaska u cilj činilo mi se da je na semaforu bilo 2:55:30. Ja zaboravio stisnuti stop. Nije ispod 2:55, ali je PB.

U cilju sam se susreo Varaždinc/ke. Jasmina je na koncu bila 2. u poretku žena. Ponudili su mi da se umijem. Tek tada sam skužil koliko je bilo toplo. Skinul sam s face bar frtalj kile soli. Nakon okrepe, podigao sam finišersku majicu, otišao podignut robu, te na tuširanje. Nakon tuširanja, malo sam sjeo, gledao Dunav. Ekipa leži, sunča se (do pojasa goli, eto nije bilo snijega). Izgleda da je bilo 20 i nešto u hladu. Prošetao do cilja, popratio par Forcašica i Forcaša na putu prema cilju maratona. Popratio i old boyse. Četiri old boya zajedno ušla u cilj, ukupan broj godina 322, maraton na 4:30. Prosjek 80 i po godina. Pojeo provincijsku pizzu (jedina sa špekom), popio pivo, popričao s Tomislavom. Krenuli smo zajedno prema mjestu polaska, te vidjeli nekakvu igru (sport). Postave nekakva drva pa to izbijaju. Ko lincersko boćanje. Mislim da smo pohvatali i pravila.

Krenuli smo prema doma pa ubrzo stali na klopi. Sada sam uzeo neku svinju, dva sočna odreska, malo salate i lijep komad kolača. Nemam problema s hranjenjem poslije maratona. U međuvremenu su se pojavili i rezultati, na kojima me nema. Ali nisam jedini, još bar trojica fale na listi. Pogledam danas, još uvijek me nema. Pa sam im poslo mail. Nadam se da im neću morat slati i prijeteći mail. Ostala ekipa iz autobusa je dosta uspješno odradila svoje trke. Bilo je i osobnih rekorda. Posebno čestitam onima koji su odradili svoje prve maratone i polumaratone. Nakon dolaska u Zagreb još je trebalo vozit 50 minuta do doma. Usprkos činjenici da nikog živog nije bilo na cesti uspio sam promašit skretanje na Slavonskoj i produžit za Sl. Brod. Bar sam vidio Ikeu. Praznu i samu. Bio bi to dobar naziv izvješća – IKEA prazna i sama

PS
Stavilo me na rezultate: 2:55:22

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.