Filingz

Upozorenje! Sljedeći tekst je nastao u sklopu apstinencije od trčanja, te bi na njega trebalo gledati kao na psihološku samopomoć, a ne kao neko suvislo izlaganje. Imajte razumijevanja.

O čemu razmišljaš dok trčiš? Dva, tri sata? Što osjećaš? Kaj ti ne dosadi? Nisam siguran što sam odgovarao, vjerojatno nekakve šuplje, ispuhane odgovore, ali čini mi se da sam to činio, pa recimo Smeagollskom pokornošću. Bla, bla, bla,… Videl sam daždevnjaka (zgaženog), dve veverice i tri zeca. Elegantno šaltanje sa misli na slike. I onda druga strana zaključi da to ne bi mogao/mogla. Kaj da ti odgovaram? To su moje misli. Intima. Ne da mi se to dijelit. Osim kaj ponekad završi ovdje. Neš intime, tekst na netu. Ak ga ne podijelim na fejsu (a ko bi drugi), pa ko da ga nema.

Kad trčim dionice, teško da mislim o bilo čemu osim brojki. Odradio sam 1/3, 1/2 smo odradili, još 5, još samo 3, … Kad trčiš lagano, mislim o svemu, važem, mjerim, planiram, rješavam probleme. Sve (bitne) odluke donosim na trčanju. Ponekad mislim i o trčanju. Smišljam buduće treninge. Nemam trenera. Nemam programa. Imam nekakvi okvir u koji slažem kockice, koje baš i ne legnu svaki put kak treba. Jedine čvrste točke su treninzi dužine, sve ostalo je fluid. Vjerojatno bih bio brži da treniram po nekom pravom programu. Ko zna kak to izgleda? Za n (n iz N) dana imaš 10x400m. Ja mrzim 400tke. Bezveze. Neću to trčat. Za n – 1 dan imam 400tke. Za n – 2 dana imam 400tke. Za n – m (m iz N, m <= n) imam 400tke. Popizdio bi. Želim se iznenadit, želim bit sretan na treningu, imat onaj osjećaj postignuća poslije treninga, ma koliko bio besmislen. Prestigneš bicklistu, ej biciklistu, ideš ko simplon uz njega. Nema veze kaj je penzić. Dođeš na igralište odradit neke dionice, a ono dočeka te lokot i tabla da se naplaćuje ulaz, pa onda odeš onak izbananiran bežat na zagrebačku, a onda se pojavi teta na biciklu pa moraš ić ispod 4:00 da bi imal kakav takav priključak. To čovjeka veseli (kao i npr. 10x1km ili 10x300m, ali 400tke). Pa ideš odradit lagani, pa te povuče, pa umjesto 10km za 55min, ideš 18km za 1:15, a ono noć, lagani minus. Kak se osjećam za vrijeme takvog treninga? Smireno. Kompletno. Potpuno. Ne treba mi nitko, ni utrke, ni čestitanja, ni medalje, ni priznanja,…

Pitaj me sad. Golum. Aaaaaaaaaa, grrrrrrrrrrrrrr, aaaaaaaaaaaaaaaaaa…. Osam (8) dana nisam bio na trčanju. Neću još dva sigurno. Ozlijedio sam preponu (lijevu) na bezveznom tvrtčinom nogometu u Varaždinu. Trebalo je spriječiti jedno opasno dodavanje, i ispružio sam nogu malo više nego što je trebalo. Prva stvar na koju sam pomislio je nema trčanja do daljnjega. Odmah sam znao da to nije ozljeda kroz koju možeš protrčat. Bio sam već tako ozlijeđen, ali u neko drugo vrijeme. Naravno, nakon jednog Nikšićkog, pa možda bih mogao sutra. Sutra, prilikom oblačenja čarapa, je odgođeno za novo sutra i tako iz dana u dan. Sokstesting (da sam berfuter, već bi trčo). Danas sam odustao od sutra. Big day je četvrtak. Sumnjam. Na koncu će bit mjesec dana. Sigurno ću negdje krivo stati ili imat nekakvi nesuvisli pokret, tak da ju opet razje. Sad bi bilo lako odgovarat na ranija pitanja. Boli! Boli u pm! Boli u 3pm! Filingz, for ol maj rans vit filingz, aj dont vont hrt maj leg on futbol pič enimor, filingz, for ol maj ran vit filingz… Da me je bar neko udario. Mogo bi prstom upirat u njega. Ti! Ti si taj zločinac! Ti! Zdravko, ajde i njega … Sad sam izjadao, pa će mi bit lakše. Kako da ne. Sutra, 6 ujutro, sokstesting. Jedva čekam.

I tako propala jesen. Ne mislim ići u Ljubljanu trčat 3:10. Zvuči bahato, ali … Možda na neki maraton sredinom studenog (Verona), krajem studenog (Firenza) ili u prosincu (Pisa)? Ili ništa do proljeća.

Osim treninga, propustio sam i otrčati dva polumaratona (dan za danom). Planirao sam ići u Fužine (subota) i Vrbovec (nedjelja) i na taj način se izvući od bilo kakvog pomaganja u organizaciji domaće trke. Božja kazna. Malo sam pomagal na prijavama, pa malo sam pomagal spikeru, pa sam malo namatal špagu, pa odnio koji stolac i tak, ukoliko je vjerovati mojoj novoj igrački, napravio 9078 koraka iliti prešao 7,3km iliti skurio 2101 kaloriju. Na kaj sam spal, brojim si korake i kalorije.

facepalm

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.