Pa to je fantastično!

fantastic

Koka, bilo je fantastično. Mislim, staza je prekrasna, bombonček, pečena janjetina, ladno laško … Teško je nać riječi. Prvi maraton (11. inače) na kojem niti u jednom trenutku nisam pomislio, a kaj meni ovo treba, ovo mi je zadnji maraton, ali zadnji, ozbiljno to mislim. To sve govori. Komotno bi mogao ne napisat ništa više. Se i da morem (a morem), e baš neću 🙂

Subota
Zapalo me da vozim, pa sam tak odlučil krenut iz Zagreba, ispred PBZ-a u Radničkoj za Portorož točno u podne. I tak cijela ekipa se skupila Tamara, Katica, Tatjana, Mirta i Ivica. Pa kavica i tak smo krenuli na put, kak to već ide skoro pa u jedan. Na putu je proteklo sve u redu. S jednim stajanjem smo uredno stigli u Portorož i smjestili se u hotel. Dobar hotel. Bacili smo šetnju, pa se malo odmorili do zajedničke večere s ostalim trkačicama i trkačima iz banaka kćeri Intese Sanpaolo. Osim večere, dobili smo i upute za sutrašnji dan, pozdravne govore organizatora, ali bila je i jedna najava dokumentarca, od čovjeka koji je radio njemu, a koji bi trebao pojaviti kroz mjesec dana o utrci Tor des Geants. Podijelilo nam i vrećice od organizatora (stratni broj, čip, lijepa majica i promo materijali), te dresove za trku od majke banke. Bijeli Mizuno. Večera ko večera. Samo sam gledal na tijesto i kruh. Pa spavanac.

Nedjelja
Probudil sam se u pol pet, pa onda u pol šest i to je bilo to od spavanja. Nije idealno, ali bilo je i puno gorih spavanja na gostujućem terenu, tak da se na žalim. Nije bilo ni karusela, pa da nam ne daju spavati. Slovenci su pravi sportniki. Doručak, standardno, kruhovi, maslac, pekmez, sir, koja šnita salame. Malo prije devet smo autobusom krenuli za Koper. Nakon što smo obavili milenijsko fotografiranje, polumaratonke (Tamara i Tatjana) su autobusom otišle na start polumaratona u Piranu, a ostatak u birtiju. Na posljednju kavu, posljednji wc.

Na startu je također bilo malo govorancije od organizatora, dobili smo i balone koje smo pustili s pucnjem i krenuli smo. Plan? Po ravnom trčat 4:15. Po visinskom profilu tog ravnog (primjerice ZG maraton ravnog) i nije bilo previše. Iskreno, nisam tiskal kilometre osim zadnjih četiri. Staza je fantastična. Ima uzbrdica, nizbrdica. Ne trči se po tartanu, travi i kroz vodu. Po svemu ostalom se trči. Bilo je i tepiha, pa jedno 10m. Trči se kroz tunele (3 komada po petstotinjak metara), trči se uz more, po šetnicama, po cesti, po kockama, po betoniramon kamenu, makadamu, šumskoj stazici (prva asocijacija pa to je ko na Sljemenskom maratonu), po vinogradima, maslinicima. Puno skretanja, ponekad nakon samo par metara, lijevo, desno, lijevo, desno… Ko na slalomu, trostruka venda. Na jednoj uzbrdici od tristotinjak metara jedini izbor je bilo hodanje. U najavi je pisalo da je nagib 15%, što god to značilo. Krajolik odličan. Maraton za uživanje. Na 27km okrepa s pivom. S pivom je častil Dušan Mravlje. Ne sumnjam da čovjek zna, ali nisam htel riskirat. Trči se iz Kopra prema Izoli, pa se ode u Portorož, pa iz Portoroža u Piran, pa u Izolu, te Koper. Zlobnici bi rekli da se pretrči cijelo slovensko primorje. Iduće godine je start i cilj u Izola, a one iza u Piranu.
Istrčao sam ga za 3:03:16. To mi je second best. Na polovici sam bil na 1:30:59. Na 14km do cilja (valjda na 28,2 bio sam na 2:01). Ovo je prva utrka na kojoj sam sudjeloval, a da su brojke išle u rikverc. Na oznaka kilometraže je pisalo koliko ima do kraja. Sviđa mi se to. Mislim da sam mogao ić možda i osobni, znači ispod 3:02. Kako sam se bližio cilju sustizao sam veliki broj polumaratonaca. Oni su startali iz Pirana sat vremena poslije maratonaca, s polovice maratonske staze. I zadnjih pet, šest kilometra bila je gužva na šetnici od Izole do Pirana. Puno zaobilaženja. Vidiš samo polumaratonce. Da smo bili sami, vidio bih ovog ispred sebe koji je išao minutu brže, pa bih usprkos teškim nogama probao potegnut. Vjerojatno samo probao :). Ubila me jedna uzbrdica od možda čak i 30m oko 35km. Ne sjećam se kad su mi noge bilo tak teške nakon uzbrdice (a imam nekoliko Plitvica u nogama), a čak sam i usporil na uzbrdici. Nisam štopao prolaze, ali sam skužio da Garmin i oznake na stazi i nemaju puno zajedničkog, pa sam odlučil štopat zadnjih 4 km tak da budem siguran da idem ispod 3:05. Na kraju sam bil 14. ukupno, 3. u kategoriji M40. Opet nisam bil na proglašenju. Morali smo se vratit busom u Portorož. Ostala ekipa je isto lijepo odradila svoje utrke. Ivica 3:37:23, Katica 3:53:28. Na polumaratonu Tamara 1:59:44, Tatjana 2:18:07. Na rekreativnoj trci (8 i po km) Mirta 44:45.

Vratili smo se u hotel. Tuširanje, odjava. I put za Hrvatsku. I tam i nazad smo išli preko Ljubljane, kaj je najbrže i najjeftinije. Par usputnih stajanja. Na jednom smo jeli grah, hladan, koji je spremila Slavonka Tatjana. Dugo nisam jeo tako ukusan grah. Ispostavilo se da je ona vegetarijanka, pa ni ono meso u grahu, ustvari nije meso. Ali stvarno je bilo odlično. I tako smo stigli bez ikakvih problema doma. Još na zadnjoj benzinskoj sam si uzel Laško. Taman mi je leglo posle pečenog odojka.

Ponedjeljak
Išel sam spat u ništ i frtalj, i zbudil sam se poslije četiri. Standardno, slabo spavam noć nakon maratona. Možda bi trebal probat kakav noćni maraton.

Što reći na kraju? Koju poruku poslati? Pun sam dojmova. Sigurno ima stvari za popravit, ali za prvo izdanje maratona bilo je odlično. Preporučam.

Rezultati

TV emisija

Slike

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.