Awesome

Sinko mi se vantage m sa polar flow, pa sam ošo pogledat activity, a ono iskoči session feedback, oči mi se zacakle i klik na awesome 😀

Meni je half u Vrbovcu bio awesome. Joško? Teško.

Dakle, krenimo, redom, od mosta. Nakon posta o mostu u ponedjeljak, most je posto nedostupan, pa sam se prebacio na rezervni položaj i pričuvni most. Od ponedjeljka su krenule i vrućine. Treninge sam kroz tjedan odrađivao od 17h sa skoro nimalo hladovine. U ponedjeljak, utorak i četvrtak sam imao lagani nadzor mosta, dok je srijeda bila rezervirana za sajmište i 11x300plus. Za razliku od prethodna tri dana di sam se i dosta patio, četvrtak je već bio cool. U subotu još laganih, jutarnjih 12km. Navečer je bila obljetnica završetka osnovnjaka. Nakon večere sam si drmnul i deci crnoga. Lego sam u krevet u 2 ujutro. A bemu miša nisam mogo ići prvi doma. Karakter. To je sad in.

U nedjelju se usto u 7. Obavio sve što sam trebao i zaputio se u Vrbovec. Jedna od najtežiš stvari u pripremi trke je bilo odabrati za koji running team ću trčati. Glogovnica Pikes sam odmah u početku eliminirao. Nekako sam uvjerenja da bi Črnec Caymans imali veći marketinški potencijal u vrbovečkom kraju, ali sam se ipak na kraju odlučio za Bukovec Badgers. Start trke je u 10, vruće je, a bit će i vrućije, pa sam na glavu stavio svoju novu super ultralight anti hot crvenu rođenu u Švici, a napravljena u Kini, šiltericu. Predivna je. Stavio sam i crvene flyknit epic react patike. Nisam trčo u njima od Amsterdama lani, pa da se malo nasaftaju sa znojem. Vrijeme do starta sam proveo u hladovini. Tko se vidio zagrijavat na plus 30?

Krenuo sam iz zadnjeg reda. Da se slučajno ne zaletim na početku. Ideja je bila ići uzbrdice čvrstvo (što god to značilo), te iskoristit sve okrepe maksimalno (zaustavit se i normalno popit, umit, zalijat se), pa kak bu bu. I tak sam se u konačnici zaustavil na 9 okrepa (pa makar bile na kilometar udaljenosti). Recimo, ako samo protrčite uz okrepu i zgrabite čašu, mogu vam promaći zanimljivi detalji. Primjerice, na okrepi kod GEM-a u kanti uz stol su se hladili gemišti. Nisam si ga popil. Kaj da velim? Karakter.

Polumaraton sam završil na 1:35, a Strava veli da sam trčal 1:32. Znači, bar 3 minute sam potrošil na okrepe. Mogli bi reći da sam imal Mate Mišo trening dionica: od okrepe do okrepe … I drugi dio nakon okreta u Kamenici na 9 i po km sam odradio brže od prvog dijela. Baš sam to dobro odradil. Toliko sam si bil awesome, da sam zaboravil i pivu popit.

Utrka je bilo odlično organizirana, pa se zahvaljujem svim volonterima, vatrogascima, prijateljima i članovima AK Vrbovec. Fakat je bilo awesome.

Rokeri s Črncu

most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
sruši, sruši, most

most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
sruši, sruši most

sruši, sruši most,
sruši, sruši most,

most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
sruši, sruši most

a sad su na rasporedu želje, čestitke, pozdravi, EPP, mali oglasi na radio televizija Črnečki plićak:

Yul Brynner želi svima ugodno čekanje rušenja mosta uz kompoziciju “Šta bi dao da si na mom mjestu”

Da kužim, kužim, da ne kužite, osim onih koji kuže, ali nisam mogo izdržat, kužite?

Prva trčanja radi trčanja sam odradio na nogometnom igralištu. Negdje u ovo vrijeme prije 13 godina sam odlučio prvi put trčat izvan igrališta. Ceste nisu dolazile u obzir. Svakodnevno sam prolazio uz nasipe na Glogovnici i Črncu, pa ajde da vidimo jel se da trčat po tome. I tako sam prvo završio na nasipu uz Črnec. Uz nasipe ide i mostovi, pa tako i Črnec ima svoga mosta. Most je u popunom skladu s kurikulumom iz ONO i DSZ, taman je toliko širok da se tenk parkira gore i nema više cile, mile. I sad će to proširivat, a ono mađarci i talijanci opet nešto klikeču. Morat ćemo onda kupovat širi tenk. Tako da se već mjesec dana opraštam od mosta. Još nije srušen, a kad će ne znamo. Btw., hakeri su ga zatvorili prije tjedan dana i svakodnevno updejatu informacije o obilasku.

Što se tiče trčanja, od zadnjeg tipkanja, da spomenem da sam pretprošli tjedan odradio 17x200plus + 7x300plus. Kružio sam po igralištu, pa sigurno sam u svakoj putki išao više od 200, odn. 300, a sad koliko … Prošli tjedan sam išao 5x1km. Kad sam krenuo sa zagrijavanjem, prvo sam mislio da ću 1′ 2′ 3′ 4′ 5′ 4′ 3′ 2′ 1′, pa onda da ću trčat 2x(800m 600m 400m 200m 100m), pa 3x(3′ 2′ 1′), pa 7x800m, pa sam nakon 4 km stisnuo lap i trčim, a nekako sam si spor, pa odustajem od prve kombinacije, trčim dalje, jedva spuštam ispod 4:00 po tempu, prelazim i 800m i 3 minute, a možda da napravim 1500-tke? Evo ga, hiljadarka, stišćem lap, 3:57. Ipak bu 5x1km. Napravit ću pauze po 3′. Krenule vrućine, pol šest, nigdje lada. Vlak bio bez klime, pa sam već i blago dehidriran. A i južina me suši. Ako izvučem još 4 ispod 4 bude cool. Šta izvuku, išo sam ko tatar: 3:56, 3:54, 3:51, 3:49. U subotu yad. Skoro i che mer. Premalo tekućine sam uzeo. Umjesto bar litre i vode uzo sam litru i pol litre vode. Na koncu 30km na 4:47.

U nedjelju 16.06. svi idu u Vrbovec, pa idem i ja. Pa makar i most srušili do tada. Na polumaraton. Ne da mi se trčat 5icu ili 10icu. Prva staza u Hrvatskoj s KiP certifikatom. Plan, isprobat novu kapu. Ljepša je od noxove.

Književni kutak – uz dinosaure, čitam (ponovno) Kehlmannovo Mjerenje svijeta. Usput u rujnu izlazi A Little Hatred, 7. knjiga iz First Law svijeta, e Abercrombie care!, pa debelog Martina tretirajte poput smrdljivog.

yad

Radio sam nešto sklekova, pa mi se u glavi pojavila lema o pumpanju, pa konteksto slobodne gramatike, pa sam na kraju završio na yacc-i. Trčim ja tako dužinu prošle subote i opet mi se u glavi nacrta yacc-a. E, nije to više slučajno. Pa počnem gruntat. Kako? Zašto? Otkuda? Kamo? Trčim dužinu. Trčao sam je prošle subote. Trčat ću ju iduće subote. Taaa daaaa! yet another dužina! yad!

I tak otrčo sam tri subote zaredom yadove. Dve 30ke i jedna 32ojka. Tempo oko 4:50. Koturam se. U srijedu i četvrtak sam nakon 3 mjeseca odradio i treninge na umjetnoj travi. U utorak sam popizdio na nasipu. Pun K mi je više bilo blata. Čak su se i dijelovi makadama pretvorili u kaljužu. I tak sam u srijedu prvo kružio malo po igralištu, pa onda odradio nešto stotki. Lagano na 20 sekundi. Prvo sam mislil 7, pa 11, i tako te krene, pa sam se zaustavil na 19. 23 bi bilo previše. U četvrtak sam stupio na igralište s čvrstom odlukom da ću odradit jedan lagani trening. Nakon dvajst minuta su se pojavili veterani. Imaju tekmu. Bilo mi je bezveze odraditi polusatni trening, pa sam krenul prema Luki. U jednom trenutku sam stisnul lap na vuri. Jebga, ništa od laganog kruzanja. 2,2 km na 4:00 s vjetrom, 4 minute na 4:56, pa 2km na 4:03 protiv vjetra. Cool. Fala veterani.

Pri kraju sam i s trećom knjigom iz Milenium trilogije. Šteta kaj Lisbeth nema zmaju. Dobro štivo. Filmove nisam gledao. Zasad. Bacio sam se i na Rise and Fall of The Dinosaurs od Brussatea. Valjda bu dobro.

PS

yacc – yet another compiler compiler

whatever

že100ko

Naglasak je na 100, ne na 100ko.

Drugi tjedan zaredom ću da imam 100tku u nogama. Omaklo mi se. Nisam pazio. Prošli tjedan sam od ponedjeljka do četvrtka skupio 61km, pa onda u subotu još 24 i po. I trčim tako u nedjelju i kilometar prije kraja, a mogo bi još 3 tako da padne 100tka. Pa sam onda odlučio da će ovaj tjedan biti lakši (čitaj kraći).

U ponedjeljak je kiša padala pa sam mislio možda čak 10, ali je ispalo 13. Nisam si uzeo ujutro šuškavac, pa sam odustao od nasipa. Došao sam doma, naždero sam se i ošo odma trčat u Bukovec. Uzeo sam bijele adios, koje su na kraju treninga bile sive. Prvo sam se vucaro pol sata, tako da se kobasice, juha, posni sir, paradajz, krumpir malo slegnu, da ne zagađujem ono što je još ostalo od šume, a onda sam se malo ubrzo. Fak veli da je greh trčat u adiosu sporo. U utorak sam odradio 10. U srijedu 1. maj. Odustao sam od Križevci-Kalnik. Ne da mi se. Čak i to što sam se prijavio pod Bukovec Badgers nije me uspjelo motivirat za trku. Ne znam, morat ću si dres nabavit do Vrbovca, možda me to podigne. Recimo, ovi Nike londonski su mi cool. Ko zna jel ima di toga uopće za kupit? I tako umjesto 18 ubrdo, sam odradio prvomajsku micu od 27 i po. Nisam vatrogasac, a ni Mirko, a za vikend su najavili munje i gromove, poplave i požare, pa nek se nađe. Za vikend ćemo kratko. Uzeo sam dva dana godišnjeg, pa sam u četvrtak ujutro odradio 15. Posljednje trčanje u nanđarastim Clifton 4 Hoka. Izdržale hiljadarku. Zamjena su im crvene Clifton 4. Kupio bi ja i Clifton 5, al nema crvenih. Kupio bi ja i On Cloudflow, ali nema crveno crvenih, već sam rđavo plave. Popodne flakserica. Petak još malo flakserica. Subota. Taman kiša prestala, nova još ne dolazi i grehota ne otrčat halfling (24 i po). Mogo sam i micu, ali umjerenost prije svega. Sutra još deset, pa makar i švarbe padale.

Ne gledam Game of Thrones kao sav ostali svijet, već samo hajlajtse i analize na YUtubu. Ubilo Night Kinga i sad bi čovjek očekivao ljeto. Prošli tjedan sam i bez majice trčao (#barechestrunning). A ono pušiona. Srećom, ubo sam si bocu Courvoisiera. To je ovaj neki sirotinjski, iz Lidla. Dođem ja u Lidl, čekam na blagajni i provocira me. Dođem drugi dan. Opet ista priča. E, nećeš razbojniče!

Working class hero

je posto profesionalac. Nije nešto uspješno kreno. Trčo je Boston isto ko i lani po kijametu. Professional goes home DEVASTATED!

Nekaj si gruntam, pa kak je sad to herojsko radno mjesto upražnjeno, mogo bi se probat ubacit. Preko tjedna pomalo, a za vikend trka. Za početak sam počeo tako trčat. Najduže i najbrže za vikend. Ostalo sve kraće i sporije.

Recimo, prošli tjedan u subotu 26 i po na 4:34 (ubio bih za takve vremenske uvjete na maratonu), dok je drugi najbrži bio 12km na 4:48. Od ovog tjedna sam (napokon) krenuo i s šestim trčanjem u tjednu. Dodao sam i ponedjeljak na listu. Odmah sam si odradio 17 i po km. Trebalo je nešto kosit u utorak, pa sam odradio kraći trening. Mislio sam i lakši, a kad ono skoro 10km na 4:19. I što ću sad u subotu na halflingu? Pokušat trčat bržim tempom? Mislim, mogu probat. Vjerojatno će naziv aktivnosti na stravi bit: goes home DEVASTATED! A ništa, bolja polovica hrabrosti, odustajem od pozicije Working class hero-a. Bilo je lijepo dok je trajalo.

Valjda ću ići na Križevci – Kalnik. Prijavio sam se. Znam da mi ne vjerujete, pa odite provjerit na stotinku. Budem išel i na Vrbovečki polumaraton.

Uspio sam pročitat Jadnike. Stvarno odlična knjiga. I debela. I odlična. I još deblja. Kad već spominjem Hugoa, toliko je dobar da ne bi imalo što gorit u Parizu ovaj tjedan da nije izmislio Quasimoda. Počeo sam s čitanjem Larssonove Millenium trilogije. Izgleda obećavajuće, što će reći da nisam je dosad čitao, a ni filmove nisam gledao.

Fashion Cat

Prva trka ove godine. Poreč polumaraton. Ovaj put za ozbiljno. Kao i lani išao sam s firmom. Obzirom na način kako sam odradio zimu nisam imao neka posebna očekivanja. Mislim da sam i spominjao ranije da je ovo idealna prilika za napad na PW. E sad obzirom na zadnjih par tjedana treninga, oči su postale veće od trbuha.

Prve natruhe problema su se pojavile u utorak kad sam zadero koljeno na trnju. Lijepo je to bilo prihvaćeno na fejsu, skoro se pokrenuo trend objava krvavih koljena. Skoro. Bio bi trendseter. Ili influenser. Šmrc. Onda me u srijedu čopila neka temperatura. Pa sam preskočio četvrtak, pa uz planiranu apstinenciju u petak i subotu, bit ću svjež ko rosa u nedjelju. Ako bude dovoljno vlage u zraku.

Subota. Idem si sjest na mjesto u busu. Ne znam kakav pokret sam napravio i zapeče prepona. Wtf!? Ništa. Stanemo na Vratima Jadrana. Krenem na wc, prepona boli. Daj, nemoj me …

Došli smo u hotel. Ove godine smo dobili poštene majice. Diadora. Plava boja. Super. Odlično će se slagat s plavim šorcem. Bit ću modno usaglašen. I lep, ako me slikaju bez glave. Pravi Fashion Cat.

Nakon što smo se smjestili u sobi ošli smo do grada pješke. Ima 5 km. Odlučio sam nešto poduzet, pazi sad, GLEDE, a, a, a, glede, prepone. Uzeo sam jedan San Servolo. Izgleda da nije pomogo. Možda sam trebao uzet još i Istarsko. Vratili smo se u hotel opet pješke.

Prije večere smo imali i miting. Pjevačica je bila neka naša iz Vojsa. Voditelj je bio profesionalac, pa je i prevodio talijanski na engleski. Uz neizostavnog Covu, ove godine je gošća bila i Sara Simeoni, bivša svjetska rekorderka u skoku u vis i prva žena preko 2. Večera, pa spavanac.

Doručak, slikanje, i start. Krenuo sam dosta rezervirano. Na početku je prepona bila osjećajna, ali s vremenom je postala bezosjećajna. Sad ni ne znam da je imam. U zadnjih par dana su uspjeli promijenit rutu polumaratona, pa po ranijem planu nismo iz Poreča nastavili na sjever već smo napravili okret kao i ceneraši i nakon 9. kilometara se odvojili od njih i krenuli na jug. Staza mi je odlična. Dosta uzbrdica, nizbrdica, zavoja, more valja, val se pjeni, galeb klikče (ne vjerujete valjda u sve što napišem). Onda me počela zatezat loža. Pa kako to, kako to? Kotural sam se do kraja. Na 20 km bilo je neka uzbrdica, pa sam malo dao gasa, da zatrolam ekipu koja trčala uz mene. Poslije sam ih pustio da odu naprijed. Naravno, ovo je bila pogreška u pokušaju da srušim personal worst. Na kraju sam bio 13 sekundi prebrz. Toliko sam loš da ne mogu ni personal worst otrčat. Službeno danas 1:44:21.

Odustajem od bilo kakvog ozbiljnog treniranja do ljeta. Od travnja ću se prebacit na 6 trčanja tjedno. Lagano. Točka.

Hm, hm, hm, …

… hm, hm, hm! Nešto si gruntam da bi mogao osnovat running team. Imaju eNeNovci (NN running team) di je Kipchoge, pa Mudani (Mudane Team) di je Farah, … Kužiš? Ekipa ne brije više na atletske klubove. Treba ti nešto više.  Running team. Atletski klubovi su baza. Running teamovi nadogradnja. Avangarda.

Najvažnije je odabrat neko dobro ime. Mora vrištat. Primjerice, Sv. Robert Bellarmine. Sad zaozbiljno. Imam nekoliko kandidata za ime:

  • Glogovnica Pikes (Glogovničke štuke)
  • Črnec Caymans (Črnečki kajmani)*
  • Bukovec Badgers (Jazavci z Bukovca).

Zašto životinjsko? Kako zašto? Bikovi iz Čikaga, Race iz Anahajma, Kukci iz Liverpula …

Zašto engleski? Kako zašto? Pa nećemo valjda trčat hucipte, huve, hase, i ko zna što će da bude iduće godine. Mi go Amerika! Prvo franšiza, pa dinastija u NRL-u (Američka profesionalna trkačka liga). Pucamo uvik na široko, a ne samo di nam vidi oko. E.

Favorit mi je Bukovec Badgers. Go Badgers! Go Badgers! Goooo Badgers! Badgers! Šilterica s duplim B na čelenki. Jakne sa BADGERS preko prsa. Jedini problem bi mogao biti s dizajnom dresova. Ne bi valjda izgledali ko jazavci koji su pejsali Kipchogea u Berlinu.

Mislio sam stavit i neku anketu, pa da narod odluči. Narod. Odlučuje. Možda, ipak, ne. Ime je važna stvar.

Zadnja dva tjedna sam ubacio i 5. trening i izbacio asfalt. Sve odrađujem na nasipu i okolici. Subote su isto sve duže. Nakon dva halflinga, pala je i Mica. Preko tjedna se trči do mraka. Nosio sam i naglavnu lampu prije dva tjedna. Čak sam je i koristio pol minute. Kako sam trčao kod Črnca po trasi nove pruge, a ususret mi je dolazio vlak, uključio sam lampu da blica. Ali ništa. Nula bodova. Nije me doživio. Razočarao sam se. Pa jel problem malo zablicat?

*Črnečki kajman je mitološko biće. Trčiš po nasipu uz Črnec. Gotov si s treningom, ideš si prezut tenisice, a ono, fali ti noga. Odgrizlo je. Ne znaš kad, ne znaš gdje. Jedino znaš da si krenuo na trčanje s dvije noge, a vratio si se s jednom. Moraš si opet kupit par novih tenisica. Ima i pjesma o kajmanu.

Cayman, Cayman, burning bright,
In the Črnec of the night;
What immortal hand or eye,
Could frame thy fearful symmetry?