100% sam

originalan u pronalaženju naslova za post posvećen Zagrebačkom noćnom ceneru. Toliko će mi i post biti originalan da moram da ponovim pjesmicu koju sam prepjevo povodom prijave na Cenera:

Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Da su prošla vremena ta,
Kad se nije smjelo pjevat da
Badger, badger, badger sam ja!
Kompletna ratna mornarica,
Ni Ivica, ni Marica,
Ni željezna zavjesa,
Ni nedostatak jogurta,
Ne mogu spriječit da 
Pjevam badger, badger, badger sam ja!
Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Trala la lalala lala la lala lalala la!

S obzirom na promijenjene okolnosti dodo sam još dva stiha. Jedan u rđavoj, drugi u bijeloj boji (što’š, bilo je samo bijelih).

Nakon Dugog Sela sam nastavio s neobaveznim trčanjem, pa sam tako u subotu imao lagano istraživanje novih teritorija u Bukovcu. I onda je to ispalo 10km@6:00. Nisam ih još zapišavao, tj. obilježavo jer sad će past dosta kiše, pa je pitanje oćemo li mi badgersi tamo migrirat. Opet sam zapetljo u neko trnje, pa sam se ranio, ali namjerno nisam sliko i šero. Zadnja dva puta sam se naknadno ozlijedio nakon slikanja i šeranja. Treći put ću pametnije. Usput sam se u subotu družio i s flaksericom. Valjda zadnji put ove godine.

Ko i obično, da smanjim ispuštanje ceodva (nisam u html modu) krenuo sam na Cener vlakom. I naravno problemi. Vlak je kasnio 30 minuta, pa sam kavu, umjesto u Zagrebu, morao popit u Dugom Selu. I ne samo to. Još sam dobio i ukor od Bivše Naručiteljice Teksta na podizanju startnog paketa. Među prvima se prijavim, među prvima platim i onda među zadnjima dođem podignut paket. A da vlak nije kasnio sve bi bilo ok.

Zagrijavao sam se još sporije nego u Dugom Selu. Hodaš, pa sretneš nekog, pa popričaš. Hodaš, pa sretneš nekog, pa popričaš. Hodaš, pa sretneš nekog, pa popričaš. Hodaš, pa sretneš nekog, pa popričaš … I tako dođe i 20 minuta do starta, trebao bi i pišat, auuuu, gužva je. Odustajem. Neda mi se ići tražit nekakav birc. Mogao bi i negdje i u parkiću. Ni u ludilu. Uhvatit će me. Dva Milana Bandića su najavila dolazak na trku. Noć je. Nema zajebancije s Batmanima po noći. Ako im pokažem kaj mi piše na broju, stavit će me u ZOO. Odoh u startni prostor, pa sretnem dvojac iz AK Vrbovec, pa sam onda ostal s njima u drugoj startnoj zoni. Imali su ljudi uvjerljive argumente za ostanak.

Odjednom start. Standardno gužvovito. Nakon otprilike dva kilometra mi se situacija raščistila (Pandu sam prestigo nakon kilometar i po), a i zagrijao sam se zaozbiljno, pa sam zadnjih 8km išao u tempu oko 4:00. Dobro sam se osjećao na tom tempu. Bilo je prostora da još malo stisnem, ali čemu. Pred sam kraj sam malo prikočio tako da mi skretanje prema cilju prođe bezbolno. Nisam imao apsolutno nikakav plan za utrku. Mislio sam da je ovo divna prilika za istrčat PW. I uspio sam. Pogoršao sam svojih najgorih 10km za 8 sekundi i sad mi je PW 41:50. Bilo je gusto, da sam se još malo stisno, ili da nisam usporio, pušiona. Ovako imam bar nekakav uspjeh u ovoj godini. Ova varijanta sa dva kruga mi je bolja od prethodne sa tri kruga. Vrijeme je poslužilo. Bilo je puno gledatelja. Morat ću opet doći.

I ja sam 100% brži od Blaža. U dolasku u svlačionice. Odmah nakon ulaska u cilj sam otperjao do svlačionica. Trebalo je i pišanje još obavit. Naravno, svlačionica prazna. Zaboravio pitat zaštitara dal sam prvi. Damn. Brzo se presvuko pa na vlak. Doma popio pivu. Valjda je zadnja ove godine. Studeni je. Vrijeme je za vino.

Ajngemahtec

Prošle subote, nakon deset dana odmora, sam ponovno krenuo s trčanjem. Sporije, za razliku od lani. Možda bi uzeo još koji dan odmora, ali kad sam već prijavio Martinski polumaraton, ipak sam odlučio skupit nešto kilometara, da baš ne uletim na trku, ono, ko jazavac.

Obzirom da se ne mogu pouzdat u svoje trkačke sposobnosti, odlučio sam možebitnim protivnicima otežat posao manipuliranjem. U prijavi sam naveo da trčim za Bukovec Badgerse, na trku sam došao u trenirci od AK Vrbovec, a utrku sam trčao u dresu AK Forca. Nisam imao odjeću za poslije trke od nekog četvrtog kluba, pa sam odma zgiljo (Ha! Zgiljati!) doma. Ni pivu nisam popil. Šmrc!

Malo o trci. Bilo je odlično. Startni paket: majica dugih rukava, boca vina, jednokratna kabanica, utrka, bon za ručak i sve to za 60kn. Trasa dobro označena. Okrepe i više nego dovoljne. Staza nije monotona. Grbava je. Ide levo, desno, napred, nazad, gore, dole. Šlag na tortu je uspon na Martin breg. To mi je baš bilo gušt otrčat (trebalo se i spustit dole, što mi nije gušt 🙂 ) Vrijeme je poslužilo. Magla se razišla u drugom dijelu trke, pa nije stiglo pripeć. Što se mojeg trčanja tiče najviše sam se fokusirao na uzbrdice i to sam čvrsto trčao. Ostalo je bilo na osjećaj. Da ne bude teško. Pazio sam se na nizbrdicama. Na kraju 1:31:29. Obavio sam i zagrijavanje prije utrke. Lagano i polako. Ali stvaaarnooo, laaagaaanooo i pooolaaakooo. Bez obzira na profil staze, ovaj se polumaraton da brzo istrčat. Svi kažu da će se utrka i dalje održavat, pa se nadam da će tako i bit. Tako da iduće godine, ak niste u Ljubljani, morate biti u Dugom Selu.

Spomenuo sam u prošlom postu da trebam kupit tenisice. Našao 3 kandidata. Sad još samo da nađem sniženja. Clifton 6 crvene. Ultra boost bijele. Adios 4 narančaste.

Stigao novi Kindle (i tu je trebalo dočekat sniženje), pa nakon mjesec dana čitanja na mobu, opet se osjećam ko čoek. Na repertoaru je Kapital od Pikettyja i Zločin i kazna. Mislio sam čak pomjenit ime na Stravi u RR Raskoljnikov, ali sam odusto. Moro bi onda mijenjat nazive treninga. Baba, sekira, nadžak, švarba …

Zadovoljan sam s Polarom, bijelim, ali, ne znam jel ste ubrali, Garmin je izdo Darth Vader sat. Crni. Fuck. Dark side grows stronger. Resistance is futile. 400 €. Fuck.

PS
Blog ima novi slogan

Die Ende

U subotu, nakon Varaždina, mislil sam si otrčat maraton na treningu. Na trisprvom sam ipak pomislio da to nije dobra ideja pa sam smanjio brzinu i odradio yadnih 36km. Bilo sparno i teško trčat. Valjda nisam po ljetu trčal po suncu. Mislim jesam, ali očito nisam dovoljno. Srećom, nisam išel na visinske pripreme. Jebote, što bi tek onda bio loš. Nakon toga mi je ostalo još otrčat i B2Run u četvrtak. Čak sam odradio i tapering u srijedu. Počeo pljusak na 5km pa sam pobjego u auto. B2Run. Propustio slikanje. Bio na zagrijavanju. Otrčao za 19:05. Bio sam prvi. Od bankara (neću valjda završit na šalteru) I u garderobi. Pojeo burger, popio pivu, pala noć, ošo ća.

Mislio sam završit sezonu nakon B2Runa, ali sam se odlučio još malo rastrčat u subotu, pa ću onda završit sezonu. Pa onda neću pisat blog u petak, već u subotu. Obzirom da se u utorak slavi izlazak iz Juge (a u stvarnosti se ne slavi), onda sam na HUPov užas naumio ne ić na poso u ponedjeljak, onda je bezveze se ne rastrčavat i u nedjelju, ponedjeljak i utorak. Pa sam se rastrčo. Osim toga, ako u Machicama otrčim još 23 km imat će preko 1000km pa ih mogu umirovit. Pa sam otrčo i umirovio ih. Pa sam ih išao oprat, a da se ne peru same oprao sam i Cliftonice i Pegasusice. Obje su na 650km, pa će trebat kupit nove tenisice. Bacio malo oko na šopove. Sve neke rugobe. Morat ću samo po mraku trčat. Pa sam mislio jučer pisat blog. Pa sam odusto jer mi je još malo falilo da završim Rat i mir. Pa sam usput završio i 50 Things That Made the Modern Economy. Pa sam odmah počeo čitat Životinjsku farmu i The Big Short (gledo drugu polovicu filma). Ajd sad mogu ići pisat blog o sezoni.

Završio sezonu. Napokon.

Kraj.

Špancirfest

U subotu sam, inicijalno, mislio odradit laganih deset po ravnom. Pa sam otišao trčat na Badgers Drift koji je valovit. Pa kad sam već tamo, onda ću otrčat dvanajst. Pa sam skrenuo, pa ajde bu petnajst. Pa onda sam opet skrenuo (fizički), već sam na osamnajst i po, a bezveze mi to pa ću napravit još kilometar i po da imam dvajst. A neću se sad okrenut, idem do asvalta, pa ću se tamo okrenut. I eto dvajsjedan i po na 4:50. I što sad sutra? Gruntam, gruntam, uuu, vidi, nox zove na pivu! Jupi!

Sutra. Nisam nikad bio na Špancirfestu. Ne da mi se. Ne sjećam se ni kad sam zadnji put bio na Kaj su jeli naši stari. Ne da mi se (možda bi mogo ići kad će tema manifestacije bit banana). Umjesto da trčim, mogo bi se špancirat po Varaždinu. Stigo, popio kavu. Presvuko se. Obuo crvene nike flyknit epic react. Ipak. Prije dva tjedna sam popušio žuljeve u njima. Izignoriro zagrijavanje u potpunosti. Na startu sam stao u debelu pozadinu. Uvjeravam ljude da ću se šetat. (Lažem ih u oči.) Krene trka. Tako trčim. Pa tako stignem neke poznate ljude, pa malo popričam, pa odem malo naprijed, pa opet sretnem nekog poznatog, pa popričam, pa odem naprijed, … Uredno se zaustavim na okrepi. Krenem dalje, u susret nam dolazi ekipa koja je prošla prvi okret. Gledam ja to, i grunat si, pa kakvi su to sad jazavci ispred mene, pa nemoj me je… Prvih 5km na 4:31, drugih 5km na 4:07, trećih 5km na 3:59, četvrtih 5km na 3:57, a onda sam malo usporio. Nije mi dalo još ovog jednog prestizat. Ove godine je bila nova trasa. Bilo je dosta kruženja po gradu, a vratio nam se nadvožnjak i kuruza. Meni ok. Nakon trke na pivu s ekipom. Nakon pive sam dobio na i pivo na poklon. Valjevsko. Pri povratku doma sam promašio skretanje na autoput, pa sam išao starom cestom do Novog Marofa. Osim Poljaka na utrci bilo je i Poljaka na autoputu. I to kolona Poljske vojske. Wtf!? Naša vojska se naterava po Varaždinu, a ovi napadaju!

Prijavio sam se u međuvremenu i na Martinski polumaraton i ZG noćni cener. Prijava na cener me 100%tno motivirala da otipkam pjesmicu. Toliko je dobra da je moram ponovno otipkat:

Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Da su prošla vremena ta,
Kad se nije smjelo pjevat da
Badger, badger, badger sam ja!
Kompletna ratna mornarica,
Ni Ivica, ni Marica,
Ne mogu spriječit da 
Pjevam badger, badger, badger sam ja!
Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Trala la lalala lala la lala lalala la!

Fali još ovaj dio:
Slušate curice važne su stvari,
Nije Volter, Ripper časti!

Franjo Tahy

Jezik za gubec? No. Maraton? No. Prošli ponedjeljak sam išo trčat nekakvi jači trening. 10km. 4:15 tempo. Umjesto da to odradim na nekakvoj normalnoj podlozi, ošo sam na neku divljinu. Neispeglan makadam, nepokošen, al ugažen poljski put, staza kroz kuruzu i još adioske na nogama. Što uopće može poći krivo? 9 kilometar. No. Skoro sam se rasplako. No. Odradil sam još jedan kilometar. Pa još 6 laganih do auta. A i adioske su se malo rasporile. Navečer sam si odgledo Planetu majmuna: Postanak. Omiljen citat iz filma: No.

Odlučio sam trčat ostatak tjedna pomalo. U subotu sam odradio 36km. Pa do četvrtka je opet sve bilo pomalo. U četvrtak sam napravio 7x1km (od 3:45 do 3:55). U međuvremenu sam odlučio ne trčat maraton ove godine. Prevelik mi je rizik. Pripreme ću odradit. Otrčat ću Varaždin. Pomalo. Otrčat ću i B2Run, pa onda na dvotjednu pauzu. Jedino ne znam što ću radit 28.09.? Možda kakav lov na kmetove?

Promijenio sam si ime i prezime na Stravi. Ljudi i dalje kudosišu. Moram i sliku promjenit. Moram ne zaboravit i otkazat booking u Frankfurtu. Ako nekome treba soba za maratonski vikend, može uletit. Otkazat ću 11.09. u 14:46.

Brexit

Gledam koju bi trku mogo ko trčat i naletim na Midsomer Norton Half Marathon. Idem tražit fejsbuk ivent da stavim gojing, s kad ono nema! Wtf!?! Ne mogu vjerojat.. Pa u nas svaka selska trka, a bome i vatrogasna zabava imaju fejsbuk ivent. Ajde Borise, šu, šu, vodi to van, što ćete vi toliko tehnološki zaostali bit s nama u ekipi. Ajmo crta, đada, điboni, … PM (pas mater), skupio bi 17 lajkova i 3 komentara.

Stigle su mi nove tenisice Adidas Takumi Sen 5. Nanđaraste. Crvenih nije bilo (a pomalo izlaze iz mode). Najvažnije je da dobro izgledaju. Nisam ih još isprobao. Pričekal bum da adioske odu preko 800km (ubrzo). Koristit ću ih na putačima.

Malo sam podivljao s treninzima u zadnje vrijeme. Prošli tjedan sam u ponedjeljak išao nekakvu piramidu 1′ 2′ 3′ 2′ 1′ 2′ 3′ 2′ 1′ (čitao neku knjigu, pa vidio da ima takav trening, pa što si ne bi to otrčao). Pa u četvrtak sam išao 2×17′ (tempo 4:09 prva, 3:58 druga) . Pa u subotu micu surfericu. Ukupno 25,14 km. Pa je zato mica. Izmjene tempa, valovi, pa je surferica. Brojke: 4,28@5:27, 2,18@4:08, 2,32@5:09, 2,14@4:07, 2,85@5:16, 2,18@3:59, 2,33@5:11, 2,13@4:00, 4,68@5:13. Ovaj tjedan u ponedjeljak fartek 17x(1’@3:55 1’@4:35). Službeno. Neslužbeno. Svaštarenje. Skoro sve brže minutice sam išao brže, dok sam se na sporijima potpuno pogubio. Osim toga testirao sam i ponašanje sata kad je baterija pri kraju. Za razliku od nekih drugih koji samo crknu, Vantage M je, kad je baterija stigla na 5%, spremio trening i prebacio se u safe mode. Tak da mi nije usnimio zadnjih 2 i po kilometra rastrčavanja. Mislio sam danas trčat 4x1500m, ali to nije prost trening pa sam išo 3x1mi (tempo 3:52, 3:51, 3:49) + 1km (3:37). Sutra odmor, a subotu proslava toplinskog vala s yadom od 34. Kilometara. Svi ostalo treninzi su bili lagani. A bilo je i nešto treninga snage.

Sve ove jake treninge osim mice i yada odrađujem na asfaltu. Na D26. Trčim od Koritne do mosta na Črncu (2km), pa nazad, i tako par puta … Ako gledate izvještaje HAKa na HRTu možete i vidjet na 2 sekunde i sliku s rute. Na polovici rute je i most na Glogovnici u stilu nadvožnjaka pa nije ruta potpuno ravna. Imao sam malu averziju prema toj ruti, ali falit će mi kad most bude gotov. Nema prometa, nema pesov, babi iza firangi …

Očito sam posrnio. Ni srne više ne bježe kad me vide. Zadnju subotu u srpnju sam vidio na trčanju dva laneta, i umjesto da pobjegnu, blenu ko telad u šarena vrata. Pa kad sam već posrnio da provjerim jel sam polisičijo. Pozečio nisam. Jedan lagani trening sam odvojio za potragu za lisicama na mjestu gdje sam ih prije sretao. Kad sam došao vidim da se ove godine nije ništa obrađivalo. Bome se nitko nije s traktorom prepeljal, tak da samo u šorcu tud ne bum išel. Pa sam krenuo zaobilaznim putem i nakon par stotina metara ugledam neku živinu. Na prvu mi se činilo da je kakav mačak. Vjetar na mojoj strani. Približim se, a ono mala lisica. Srećom se nije okretala, pa sam joj uspio doći na 10 metara i još ići za njom još bar 50 metara. Ko pokušavala je ulovit neke miše, pa je u jednom trenu okrenula glavu i bežanija. Da sam imao mobitel prodo bi bibisiju snimku.

Commandos

Igram se, ne treniram, mislim treniram, ali ne kao commandos, osim kad se vozim vlakom bez klime. Gledam ja u desktop i upadne mi u oči ikona Commandos, pa ajde da kliknem. Gle, stal sam na predzadnjoj. Mogel bi to završit. Nakon što sam završil, probao sam instalirat i dodatnih osam misija, al ne ide (stari komp, stari windowsi, stari cede). Sjetim se da imam i steam account (kako, zašto, ne znam). Ulogiram se, a kad tamo sniženje, cijeli paket (Commandos: Behind Enemy Lines, Commandos: Beyond the Call of Duty, Commandos 2: Men of Courage, Commandos 3: Destination Berlin) za 50-60 kunića. I tako, sad tamanim naciste.

Nakon Vrbovca sam trčao 2 dana, pa sam u srijedu odmorio, pa sam onda spojio onih 6 dana u lipnju u 120km. Ne sjećam se da sam ikad skupio toliko u 6 dana (moj redovni mikrociklus, da se malo u uozbiljimo). Lipanj sam završio s 430km. Od srpnja sam ponovno počeo kao trenirat, što će reći da je srijedom nekakav ozbiljniji trening. Prve srijede je bilo 11×1′, druge 7×60”+7×45”+7×30”, treće će bit 3×10′ … Samo prosto! Subotom mica, halfling il’ yad. Ostali dani po starom. Valjda. Od kolovoza ću ozbiljnije trenirat, a od rujna ću bit još ozbiljniji. Toliko ću bit ozbiljno ozbiljan da ću si kupit nove tenisice samo za utrke. Čak neće bit ni crvene. Što se tiče utrka, nisam siguran. Možda odem u Varaždin na half, ozbiljan, ako neću, ili yadan ako ću na PH u maratonu.

Kad ne trčim barechested, furam ipod shuffle (inače mi se žice zapletu s lančićem, koji sam danas potrgo s ručnikom, a nisam ga skino sa sebe bar 25 godina, pa sam ga odnio na popravak, pa se sad osjećam malo bare, ja sam budućnost… ). Već mi se par puta natopio znojem pa ga nisam mogao ugasit. Nakon što se ispraznila baterija i posušio se, opet je proradio normalno. Koliko će to dugo funkcionirat je upitno. U pronalaženju alternativa sam se zaustavio na Sony Walkmanu. Nema kaseta (valjda svi znaju kaj su kasete), samo slušalice! Za sve drugo treba mi to drugo + slušalice.

Završio sam Hobita, pa Priču o znanosti (srednju) od Joy Hakim (pročitat ću i ostale), i bacam se na Rat i mir.